ALEKSANDRU STANKOVIĆU u 1039. emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' gosti su Maja Nicole Kovačević Wiesmueller i Marko Županić koji su sa svojim obiteljima napustili život u Zagrebu i krenuli putem sela - jedna obitelj u Liku, druga u Gorski kotar.
Category
🗞
NewsTranscript
00:00Muzika
00:00Poštovani gledatelji, dobar dan.
00:19Danas razgovaramo o tome kako je otići iz grada na selo.
00:23Kako su se snašle obitelji koje su gradsku vrevu zamijenile seovskim mirom?
00:28Pa pogledajmo prvi prilog iz like.
00:32Pet stvari koje treba znati kada se dođe u liko je razgovarati sa malo ljudima koji vole popiti.
00:40Znati drva nasjeću, vatru, palit, naći hranu i za jahar benjida.
00:49Ja sam Ani Kolkovačović Vismiler i evo živim u selu Vraniku, malom selu u Lici, sa svega sedam stanovnika.
00:58Život na selu mi je zapravo bio san već 20-30 godina i cijelo vrijeme sam sanjala o tome da dođem ovdje u ovo malo selo, jer mi je moj pokojni otac iz ove kuće.
01:09I evo, djete i ja smo sjeli u auto, došli smo pogledati kako bi bilo živjeti zapravo ovdje.
01:15I nakon toga se dogodio u Zagrebu potres, nastoja lockdown i mi smo jednostavno ostali.
01:21Bilo mi je neobično i nekako prebrezo se dogodilo.
01:26Što ti je prvo prošlo kroz glavu?
01:27Pa, ima li ovdje ljudi? Kako će do škole dolaziti i kako će se snaći?
01:37Razmišljala sam ovdje, imam imanje nekako od pokojnog oca, imam tu nekakvu staru kuću, imam nekakvu zemlju, pa što ne bi krenula nešto odnovo raditi?
01:46Ja sam došla ovdje sa sinom koji je tada imao osam godina, završavao je druge različne osnovne škole, a stariji sine u Zagrebu studije rastrojarstvo.
01:58Moja mama je najbolja mama, s njom sam udrastao i živio sam većinu vremena dok se oni nisu tamo prije korone ocelili u liku.
02:09A otacija na stojim, pojavite ovdje što češće je moguće.
02:12Maj stvarno je postao već mali pravi čovjek.
02:17Svaki put kad dođem, cijelo vrijeme nešto radi, pomaže, baš sam, i učin sam ga morao moliti da uzme pauzu od cijepanja drva, tako da stvarno je postao pravi mali muškarac.
02:28Prije nisam toliko bio vani, nisam bio samostalan toliko, nisam znao neke stvari koje sad znam.
02:36Idem u sedmi razred, a u razredu nas je ja i tri djevojtice.
02:43Pa iz Zagreba mi nedostaje društvo, pošto ga je više, već izbor svega je.
02:49Nedostaje mi brza hrana, ni dostave.
02:52Prednosti sela su to što možeš tehnično što hoćeš raditi, mašti nama kraja.
03:01Drago mi je da se presjeli u selo, stvarno je prekrasno.
03:04Ja sam od malena volio ići ovdje, inače sam prvo dijete koje je kršteno u ovoj crkvici, u Vraniku.
03:09Evo ovu crkvicu se obnovali moji pokojni tata i mama.
03:20Nakon uluje kad smo došli ovdje, bilo je sve srušeno.
03:24Jedna ostala ova lipa iza mene i to je bilo jedin put kad sam videla svog oca da plače.
03:35Di si, legendo? Pozdrav!
03:39Od da već živim sedam godina, vratio sam se, možda sam malo pogrešio što sam se i vratio tako brzo.
03:49Jer imam djecu u Noreškoj, dva sina, četvrnučad, onda su mi oni daleko.
03:57U Noreškoj sam bio 47 godina i tamo sam se snašao i živio dobro i živio i sad dobro.
04:05Sad možda malo još bolje, ne radim ništa.
04:07Mene ovdje kad jedan prođe tu, onda kaže veliko njem ovo sredi kad uvijek sedi pod krovom.
04:16Ali ja rekao dobro i to ja po noći radim.
04:192018. sam došao ovdje u sedmom mislet, kad sam došao tu, onda je ovdje trava, bila voljka.
04:29Doveza me taksi, tu gor, stao, rekao, sačekaj malo, da se promislim, oću li ja ovdje kad biti ili se vraćem nazad.
04:41A onda sam rekao, aj dobraj, probat ću ovaj mislet dana pa ću pokostiti i bit ću tu.
04:49I tako sam i ostao.
04:50A jel čega, nisi iš u danas u Lovenas?
04:53Ne.
04:54Zašto?
04:55Zato što nisam bije sposoban za to.
04:57Kad me jedan Norvežan pita, veli, di ti je bolje, ili u Odeka ili u tvojoj državi?
05:12Onda sam rekao, ti me vataš između drveta i kore.
05:16Nekako me uvijek oguklo. To je zov velebita, zov prirode i taj zov jednostavno moraš poslušati.
05:22Inače, ja mislim da bi cijeli život bila nesretna.
05:27Evo nas, u emisiji s nama je Maja Nikol Kovačević, Viss Miller. Dobar dan i dobrodošli.
05:40Hvala, dobar dan.
05:42Nije bilo lako doći iz sela u grad. Morali ste se organizirati.
05:47Tako je, da. To je sad mali poduhat već kada idemo u grad.
05:52Ja vas ne znam osobno. Znam samo ono što sam vidio iz medija.
05:57Da imate se nekako pozitivnom osobom. Kao da na stvari gledate pozitivno.
06:03Da niste neki čovjek koji je defetist.
06:07Pa tako kaže. Ja volim misliti da jesam pozitivna.
06:11I nekako uvijek gledam sve kroz tu prizmu ljubavi, ljepote, pozitive.
06:16Uvijek mislim da se u svemu može naći nešto dobro i pozitivno.
06:19E, pa da vas pitam malo ovako za početak razgovora, malo za otvorenje.
06:23Koji je vas djavo nosio da idete u liku?
06:27Se vi nešto razočarali u Zagrebu?
06:29Ne, da pače. Zagreb je predivan grad kojeg sam zaista voljela
06:32i dao mi je maksimalno što mi je mogo dati.
06:35Radila sam, voljela sam, rodila sam ovdje djecu.
06:38imam prekrasne ljude, prijatelje, posao sam imala krasen.
06:43Ali jednostavno, to je baš zov.
06:45To je zov koji je bio u meni 20-30 godina i eto, malo, malo, pomalo.
06:51Su se stvari nejako, kako ja volim reći,
06:54otvarujte se nejako ti mali, nejaki prozorčići i otvara se put
06:58i eto, tako se dogodio taj moment da smo otišli.
07:01Evo, samo da vas lociramo, ko ne zna, ovaj selo Vranik,
07:03vi kažete kraj lovinca, mnogi ne znam i di je lovinac.
07:05Ali će im biti jasni ako spomenu Svjeti Rok.
07:09Tako je.
07:09S obzirom na tuneli i sve, tamo negdje.
07:12Tamo negdje, tamo negdje.
07:13200, da, 200 kilometara zapravo od grada Zagreba,
07:16prema moru, blizu tuneva, Svjeti Rok, par kilometara od dana.
07:21E sad, ona uobičajna pitanja, reakcije okoline.
07:23Ko je bio najskeptičniji?
07:26Ne znam ko nije bio.
07:28Nađi mi da.
07:29Da, da, nađe mi da, na, ko nije bio.
07:32Niko nije vjerovao zapravo u cijelu tu moju priču
07:35koju sam ja tu i tamo znala spomenuti.
07:38Ali, ovoga, na kraju sad kad se dogodilo,
07:41sve to skupasno kažu, pa dobro, ipak smo mi znali
07:44da ste dovoljno blesala ludskasta
07:46da si zaista to mogla izvesti na kraju tako.
07:48Pa dobro, lako biti blesav i ludskast,
07:50međutim, treba to ipak napraviti.
07:53Niste vi sami.
07:54Tako je.
07:54I sad vidjeli smo tu prilogu i sina koji kaže
07:59da je važno jahati medvjede.
08:02Da ne kažem šta još.
08:03Oni koji su gledali, vidjeli su.
08:05Ali ta organizacija života u lici.
08:08Dakle, kad ste došli, došli ste, u stvari,
08:11lockdown je bio i vi ste tada odlučili realizirati
08:15u svoju ideju.
08:16ostajem, odnosno dolazim sa malodobnim sinom,
08:19tada 8 godina, u Lovinac.
08:21Organizacija.
08:23Odnosno u Vranik, pardon.
08:24Tako, u Vranik.
08:25Stvar je bila zapravo u tom, mi smo došli
08:27taj jedan vikend kao da vidimo kako bi bilo
08:30kad maj završi drugi razred, ali onda se dogodio potres
08:34i mi smo onda jednostavno ostali i dogodio se lockdown.
08:37Tako da smo imali tu priliku da on završi školu online
08:41i ja nisam uopće imala tu celitbu.
08:43To se zapravo dogodilo par puta, ne znam,
08:46sam otešla sa automobilom i sam imala te streselitbe.
08:49Tako da jednostavno bio je flow nejakav,
08:51ne znam kako bi to objasnilo.
08:53Sve je nejako bilo easy.
08:54Da.
08:54Kogod se to sačini zapravo onako kao velika nejako stvar.
08:58Nije, nije nejako bilo cool, da.
09:00Dobro, deti, vi recite ovako, kako vama izgleda dan?
09:04Jedan.
09:05Šta, šta radite tamo?
09:07Ajde, sin ide u školu, uči, vidjeli smo tu cijepa drva.
09:10Pa, dan je konstantno ispunjen.
09:14Znači, od jutra kad se probudiš,
09:16ok, prvo imam taj ritual kave i gledanje uvelebiti
09:19i prirode, slušam ptičice,
09:21ali onda se organiziram.
09:23Imanje je dosta veliko, znači, treba pokosit travu,
09:26treba drva složit, treba pripremit se za zimu,
09:29sad idemo rajt opet vrt veliki,
09:31tako da ide sijanje i sadnja.
09:34Tako da, konstantno se nešto radi oko kuće i u kući.
09:37Znači, nikad nije dosadno i svaki dan je raznolik.
09:39A kada ste došli, vi ste došli u očevu kuću,
09:44tu je trebalo preurediti nešto.
09:46Ko vam je radio tamo?
09:47Mislim, nije lako u Zagrebu naći majstore,
09:50a sad u Vraniku?
09:52Jako je bilo teško.
09:54Znači, mi smo pokušali, imali smo svakove situacije,
09:57a to je zaista za knjigu napisat,
09:59ali na kraju smo sami to nekako preuzeli u svoje ruke.
10:04susjedi, prijatelji, najbliži.
10:07Znači, su nam pomagali, ja sam naučila sva šta radit.
10:10Mislim da od polaganja parketa, skidanja parketa,
10:13farbanja, gletanja.
10:15Jednostavno sam YouTube, video, tutorial i ajmo, pići.
10:19Ima tu puno grešaka, ali evo ga, na kraju smo uspeli.
10:23Dobro, i voda vam je nedostajala u početku?
10:25Meni nije.
10:26Meni nije.
10:28Da, da, da, meni nije.
10:30Meni nije, ali sam imala jednu priču,
10:32ali nećemo sad dolaziti do to.
10:33Ja sam dobila račun od 10.000 eura tu u Zagrebu, da.
10:37Tako da sam ja pobjegla.
10:39Jednostavno sam čekala da pobjegnam od svega toga.
10:40Ja sam tjela biti off grid, ali eto, voda me prati,
10:44pa čak i u moj vranik, nakon godinu dana je došla voda.
10:46Ali imali smo čatrnju, išli smo gore.
10:50Imali smo velike spremnike za vodu,
10:54tako da to nije bio problem.
10:56Stroja je bila.
10:59Što vam je rekao, Maj, kada ste mu s 8 godina priopćili
11:05mi sad stvarno selimo, mi više nećemo biti u Zagrebu,
11:09bit ćemo ovdje. Što vam je rekao na tu informaciju
11:12i što vam je rekao kad je, recimo, prošlo mjesec,
11:14dva života tamo?
11:15Pa ja mislim da je Maj zapravo super to prihvatio.
11:20Mislim da on to ne zna artikulirati još dobro,
11:22ali on bi to najbolje, kažemo, njega pita, da.
11:26Ali mi smo to nekako kroz priču.
11:27Idemo na nekako selo, tamo ćeš imati životinje,
11:31pse, mačke, jednog dana naravno se opet ovce, patke.
11:34I nakon mjesec dana on se igra,
11:36on je dobio svog prvog psa,
11:38onda smo čekali leglo pasa, mačkice,
11:41šetali smo puno, zezali smo se tako da svaki dan smo nešto novo radili.
11:46I bilo mu interesantno.
11:47Dobro.
11:48Da.
11:48A kako izgleda njegov život?
11:51Gdje je škola?
11:52Koga vodi u tu školu?
11:53Imamo super organiziran, znači, prijevoz škole,
11:57općina Lovinac, nam je organizirala,
11:59znači, dolazi je autobus po Maja i braća ga nazad,
12:02to je 10 km u jednom smjeru.
12:05Škola je super organizirana, imaju jako puno aktivnosti,
12:08puno toga je slobodno, znači, free, ne plaćamo,
12:11imaju softball u Gračacu, tako da su klinci,
12:14malo ih je, ali su super igraju,
12:16druže se, evo danas smo na nekom izletu,
12:19tako da malo ih je, ali su jake, kako ja uvijek volim reći.
12:23E da, to mi je zanimljivo, vi ste u Zagrebu išli u školu
12:27i pretpostavljam da je bilo puno djece i tako dalje,
12:29a sin ide u razred s tri curice.
12:32Da.
12:32Kako to izgleda?
12:33Ne zbog curica, nego mali je razred.
12:35Mali je razred, da.
12:37Sada je to, a interesantno je zapravo,
12:42kako ti klinci sad rastu skupa i lijepu dinamiku imaju,
12:48znači, sad su pravi prijatelji, prvo je bilo malo zadjetkivanje,
12:51oni, tri sure, ali sad su pravi prijatelji.
12:53Sad se već ovoga, nekako su tužni,
12:56ali dolazi srednja škola i morat će se rastati,
12:58vjerovatno, tako da već sad o tome razmišljaju.
13:00Razmišljaju. Ali kako se djeca druže u toj školi?
13:03Jer se oni pod odmorom, onda vjerojatno se svi druže.
13:05Svi.
13:05Da ima troje djeca u jednom razredu, onda stari i mlađi.
13:09Svi se druže. Znači, pogotovo, recimo, nakon škole ili preko vikenda,
13:14to naše igralište u lovincu je prepuno klinaca,
13:17od onih najmanje do najveće.
13:18I svi se nekako igraju skupa.
13:20To mi je prekrasno, to uvijek napominjem.
13:22Znači, one najmanje, ne znam, nosi vodu u ovom starijem,
13:25uče ih, ne znam, nogomet, loptati, košarku,
13:29imaju stavljenja jedne za druge, tako da se super igraju.
13:32Slatki su.
13:33A od čega vi živite?
13:35Dakle, što je ono što vam je neka financijska podloga
13:39za život u Vraniku?
13:41Pa imam ovdje stan koji rentam.
13:43Imala sam nekakvu šteđevinu s koju sam ulupala već u kuću
13:46i sada planiram otvoriti bistro.
13:49To je, onako, gastronomije je nešto što fali općenito toj regiji.
13:53I onda sam tu vidjela jedna onako rupa koja bi,
13:55naravno se mogla ispuniti dosta dobro sa tim bistrojićom crna ovca
14:00koja se uskoro, naravno, se otvara.
14:02Je li vi imate nos za poduzetništvo?
14:04Pa ja sam odrasla u obitelji poduzetnika
14:06i cijeli život sam u tim vodama.
14:08Ja sam bila poduzetnik i prije ovdje u Zagrebu
14:10i mijenjala sam često svaki par godina
14:12kad bi nanjušila nešto novo, bi otišla u te nekakve nove vode.
14:16Tako da ja mislim da je i ovo nešto što bi bilo, bilo...
14:22Hajde dobro, uspjehu poslu vam želimo kada otvorite
14:24taj bistro.
14:27Što se tiče samog života tamo na selu, što vam nedostaje?
14:33Ajde budite ispuniti.
14:33Da, ispuniti.
14:34Neki će nam reći, joj, idealizirate život na selu.
14:37Ma ne, pozvali smo u emisiju, nakon vas će biti
14:40gospodin koji se obitelji živi u Gorskom Kotaru.
14:43Pozvali smo obitelji koji su uspjele.
14:44Naravno da ima dosta obitelji koji nisu uspjele,
14:46koji su otišle pa se vratile.
14:47Evo, zato i vas pitam, što vam ne valja, što vam nedostaje?
14:50Nedostaje mi možda, evo ga, koncerti, kultura,
14:56tako ne znam, možda otiću kazalište povremeno,
14:59ali to se sve mogu omogućiti, ili je to na dva sata od mene.
15:04Tako da, zaista ne mogu reći da mi nešto nedostaje.
15:06Zaista ne mogu.
15:07Eto, mene uvijek ljudi pitaju, ma mora nešto biti?
15:10Mora biti.
15:10Nešto, da, ali nema, još nema, možda će doći, ja ne znam.
15:14I niste od onih anksioznih mama i očeva koji su u strahu neprestano za djecu ili sebe?
15:21Ovo, još, šta će biti ako se porežem?
15:23Gdje je hitna pomoć? Gdje je bolnica?
15:26E, bravo. Ne, nisam jedna od tih mama,
15:28zato što super nam funkcionira čak i taj dio u lovincu.
15:32Imamo hitnu pomoć, imamo superambulantu, doktora i kod nas za tri minute, ono, doslovno.
15:38Tako da, to je sve okej.
15:40A djeca, ne znam, slobodnije žive i ne boje se toliko roditelji.
15:44Jednostavno, klinci moraju biti vani i raditi, kao što ste videli sa Sikirom,
15:48i otići po vodu i moraju znat neke stvari.
15:52Moraju znat voziti, recimo, ne znam, ne znam, smijem to opće reći,
15:55ali ne daj Bože da se nešto dogodi, on mora znati i nešto napraviti i spasiti situaciju, jel?
16:02A što je sa susjedima?
16:04Dakle, vi živite u selu sa sedam stanovnika.
16:07Kaže Nikola, kaže Nikola da možda ih ima, ne znam, koliko, 20 preko ljeta,
16:12dakle, aj bo reći vikendaši, ali to je u stvari pusto mjesto.
16:17Da, ali je vrlo životopisno.
16:20Znači, svaki dan se nešto događa, svaki dan ti vidiš nekoga,
16:24ima dana, ajde kad padne snijeg, da se možda ne vidimo dan, dva, jel tako, onda se čujemo.
16:30Ali ti susjedski odnosi su vrlo bitni, moramo se pomagati,
16:34moramo se biti nebožati sa nekom isto što dogodi.
16:37Da, da, onda zoveš susjed, ali tako, u bilo kojem pogledu od zdravlja,
16:42ili da ako zapne oko sjetve, ili oko branja krumpira, ili tako nešto.
16:47Tako da, malo nas je, ali eto, navikli smo na to, ne znam.
16:51Kad ste došli, šta ste očekivali, kako će vas priviti?
16:55Kažete pozitivast, ok, ali...
16:56Da, nisam puno očekivala, ja sam nekako gledala šta ja mogu napraviti za tu zajednicu,
17:01šta ja mogu dati lici, da li opće nešto mogu ja dati lici, nisam sad neka velika osoba,
17:06ili ne znam, nešto u tom smislu, ali da li ja mogu napraviti neku malu promjenu i napraviti nešto dobro.
17:12Evo, nadam se da to radim i da ću ostaviti nekakav mali trag.
17:16Kao što kažem moje prijateljice, za sada je drvo, pa si već nešto dobro napravio.
17:20Vama je namjera do kraja života tamo živjeti?
17:23Za sada da, za sada da, to se kod mene nikad ne zna, ali evo ga, nemam planove se za sada seliti dalje.
17:31Ako se ne varam, lijepo su vas dočekali ti susjedi.
17:34Rekli ste da vas je jedna stvar posebno iznenadila. Što je to kad ste došli?
17:39Kad sam došla, onda je pao snijeg i onda smo mi dofurali prikolicu drva pred vrata i onak samo se ostavili.
17:45Tako da mi je to bilo, onako, baš jedna potvore da treba ostati kako su ti ljudski odnosi bitni.
17:52Aha, među stanulicima, tako malog mjesta.
17:56A internet? Televizor?
18:00Televizor, ne.
18:01Ja nemam broj vašeg mobitela, a u stvari smo kontaktirali.
18:04Jesmo, preko internet, tako je.
18:07Prvo nismo imali, lovila sam signal doslovno ovoga tamo na Čakarnji gore i to mi je bio čak možda i najljuši period i prvi godinu dana.
18:15Ali sam shvatila da treba, ja sam radila još uvijek online te evente koje sam radila u Zagrebu.
18:20I zbog djeteta ipak treba i igrice i nekakva edukacija i YouTube i sve ostalo što im gledamo, slušamo i tako dalje.
18:30Tako da imamo internet, televiziju, ne.
18:32I to je u principu to, tehnologija.
18:35Da.
18:36Jeste li imali ideju, kad ste došli tamo, viza visina, da kažete, ma okej, on će sada ovdje odrastati bez te tehnologije i tako dalje.
18:45Zato jer je to u gradu toliko navalentno da, eto, odvela sam ga tamo da ga naučim nekim drugim, da se naučim nekim drugim vještinama.
18:55Tako je, iako nisam ga htjela skroz opet, kažem, točalno distancirati od svega, ali mislim da je to bitno i da mora biti update-an.
19:04Da.
19:05I mislim da on neće odrastati cijeli život tamo. Mislim da će Maj otići, recimo, u srednju školu, vjerojatno u Zadar ili Zagreb, tako da, a onda, ako se želi, neka se vrati u liku.
19:14Znači, on odalazi u srednju školu i vi ostajete sami?
19:17Tako je, da.
19:19Neću odat nikakvu tajnu, ako kažem, da ste se udali prije dva mjeseca.
19:23Tako, jesam, udala sam se, to je super priča, jer sam i to je bila ovoga, znači, ja sam uvijek rekla, ja ću se udati, sigurno, opet.
19:33Dobro.
19:34Ja vjerujem u ljubav, oni sam rekla, pa kako Majo, pa ti ideš ono u selo sa 5-6 ljudi.
19:38Rekao mi, nikad ne znaš, jel, organizirala sam biciklijadu, radila sam u hostelu na Cvituši i tako dalje.
19:44Rekao, pa može neko dođe, može neko zaluta, može neko prođe, može, ne znam, mi se auto poklari.
19:49I eto, zaista sam našla ono prekrasnog čovjeka i udala se i to je dobro završilo ta ljubavna moja priča.
19:56Namiravate zajednički neki život?
19:58Da. On se isto zaljubio u liku, on isto živi sad momentalno u Lovranu, isto znači, došao iz velikog grada u malo mjesto, tako da mu to nije strano.
20:07I to nam se zapravo i povezalo. I obožava kuhati, tako da bistro je evo sad zajednička priča koju planiramo.
20:14Da, taj bistro, ok, silo ima sedam stanovnika, ali ko će dolaziti taj bistro? Kako?
20:20Da. Ovce i krave, ne. Šalim se ovoga. Pa i mi nekako planiramo da, pošto je auto put toliko blizu, na to nekako ciljamo i planiramo nuditi finu hranu, kvalitetnu hranu, jednu lijepu priču, ne samo bistro nego i taj okoliš, da se možeš podružiti sa lapakama.
20:40Masa će mu užubiti kad to čuje, da želim tri lapake. Tako da, kroz društvene mreže i reklamu, dobro usta, mislim, sve sto može nekako izorganizirati. Tako da, čvrsto vjerujem da će ta ideja zaživjeti.
20:55A poznajte sebe, poznajte druge ljude, možete, kažete, radili ste s ljudima, eventi i tako dalje, možete procjenjivati i karaktere. Ako bih rekao za vas da ste ekstrem, možda ne bi zvučilo dobro.
21:08Međutim, kada vas stavim u kontekst, kada vam postavim to pitanje, shvatit ćete zašto. Što biste rekli drugim ljudima koji imaju namjeru nešto takvo napraviti, pa sad pogledaju u vas, na što moraju biti spremni?
21:24Na puno posla, znači ne treba se bojati latiti motike, lopate, znači ima puno posla na početku, u stvari cijelo vrijeme ima puno posla.
21:35Imati manje to, znači održavati manje, koziti, ja sam sve to morala naučiti.
21:40Ali ako se ljudi razmišljaju o tome, čim ti razmišljaš, ja mislim da je to već zapravo da odluka tu ne ide, zapravo je samo treba učiniti.
21:50Biti spreman, a čujte, ne znam, ne znam, nisam pametna sa što...
21:56Biti spreman biti sam?
21:59Tako je, da.
22:00Mislim sam?
22:01Sam, tako je.
22:02Ne više toliko ogroženi ljudima kao nekad?
22:04Tako je, da. Ako si dobro sam sa sobom, meni to nije bio problem, ja sam uživala u tome.
22:09Meni je biti sam prekrasno, nikad mi nije dosadno, uvijek sam se znala zabaviti oko kuće, u kući, kuhaš svaki dan, tamo nema, kao što sam rekla, dostave.
22:19Nema glova, nema volta. Tako da, ti si konstantno s nečim baviš, a ja sam sretna kad uloviš zapravo sad dva da mogu ljenčariti, kako se kaže.
22:28Ili to su više, recimo, ličke noći, zimske noći, kada zaista pada snijek i kad si osjećen. Onda možeš se baš onak malo pustiti i biti ljen.
22:39Kažu mnogi da u stvari mjesto gdje živiš, da to mjesto oblikuju ljudi s kojima si u kontaktu.
22:46E sad, pretpostavljam da ste u Zagrebu imali neki prijatelje i da su oni ostali tu u Zagrebu, jer vam fali to druženje, jer vam nedostaju ti ljudi.
22:54Ja znam, da, imamo danas i mobitelj i tako dalje, ali mogu biti dovoljno indiskretni.
22:57Moj najbolji prijatelj se odselio u Švedsku i nismo tako u kontaktu kao što smo nekad bili.
23:03Ne mogu rediti da sam ja sretan zbog toga.
23:05Jasno, da. Imam super društvo ovdje i imamo par grupa.
23:10Ovoga, svakodnevno se čujemo, tipkamo, pišemo, evo ga, sljedeći vikend idemo u Bašku, dva, tri dana, odamo tu i tamo na nekakav koncert skupa.
23:20Tako da, svi mi imamo svoje živote, zapravo.
23:25I u Zagrebu ne znam koliko bi se viđali.
23:27Možda čak viđamo više ovako ili ciljano.
23:30Znači, par grupu godišnje pa je ciljano, pa znamo da ćemo imati, ne znam, dan, dva za sebe i da to bude kvalitetno druženje.
23:36Vi ste pet godina tamo. Što je ljepše, zime ili ljeta u ulici?
23:40Sve je lijepo. Zima mi je predilna.
23:42Prolječaj, jesem, ne znam.
23:44Prolječaj, dobro, ja sam proljetno djete i peti mjesec, maj isto tako, tako da sam ja obožavam to prolječe.
23:50Sad se sve budi, sad trava, buja, sad je krasno, ali snijeg kad padne i kad je zatrpa, to je poseban osjećaj.
23:58Da, mi u Zagrebu još razmišljamo da li postoje mjesta na svijetu gdje pada snijeg.
24:04Da, da, da. Znači u ulici ga ima.
24:07Ima ga, ima ga, nije više kao nekada, ali evo ga, imali smo ove godine baš tri dana visokog snijega i bili smo zarobljeni, zatočeni i eto ga.
24:17Da, a rekli ste mi ovdje da kad ste došli da ste razmišljali o tome što vi možete dati lokalnoj zajednici,
24:22dozno sam da ste osnovali neku grupu sharing i scaring lika. O čemu se radi?
24:27Ma mislim, to je zapravo copy-paste. Sharing and scaring je ogroman koncept koji funkcionira u svijetu već godinama.
24:34Ja sam samo, znači, otvorila sharing and scaring lika, znači grupu Facebook, ali ste to pretvorilo više, ajmo reći, u nekakvu dobrotvornu priču.
24:45Dakle, da zapravo nisu ličani baš sloni davati svoje stare stvari koje je, recimo, u Zagrebu.
24:50Ali, recimo, kad treba nekom pomoći, nekoj obitelji, to smo imali par uspješnih priča do stare,
24:56tako da smo zaista pomogli tri, četiri obitelji i napravili im jedan dom i jednu gospodinu smjestili u dom i tako da dobre stvari se rješavali.
25:06Spominjali ste ovdje lovinac kao nekako središte.
25:10Tamo u lovinac ima sve što vam treba.
25:15Da, sve što mi treba.
25:16Ovako, lovinac ima sve što treba. Imamo pošte, imamo uručan, imamo apoteku, imamo hitnu pomoć, znači sve što ti treba zapravo postoji.
25:28Ali ti suziš sebi nekako svoje potrebe, jel?
25:33Ti se navikneš da ne ideš više u uručan jedan put dnevno, nego jedan put tjedno ili jedan put u dva tjedna.
25:39Tako da mijenjaš se. Lika te oblikuje, selo te oblikuje, nekako te čine malo više skromnim.
25:46Tako da promijeniš se i to je poanta priče. Promjena, mijenja konstantno.
25:50Što je najljepše vama?
25:52Sloboda. Sloboda, zelenilo, pogled na velebit, mir, nema toliko brige, nema stresa na taj način i ljudi.
26:02Jednostavno, volim te ljude. Ja sam sretna što sam iz like pod rijeklom.
26:07I evo ga, naravno se da klinač da uživa i da će postati dobar čovjek i eto, to je to.
26:14Što ćemo ga jednog dana na psihoterapeutskom kautu pitati?
26:17Tako je, da ne bi ja.
26:18Šta ti je mama napravila?
26:20Tako što je to?
26:21Potpuno legitimno, tako je.
26:23Donijeli ste tradicionalni neki proizvod u lički?
26:28Donijela sam zerice stvari ovoga iz like. Znači donijela sam od brke našeg malo prave ličke rakije.
26:35A dobro.
26:35I donijela sam jednu prekrasnu ličku kapu.
26:38Mogu omirisati rakiju? Pit ne smijemo.
26:40Ne smijemo pit.
26:41A da ne produciram?
26:42Znam, da, ali možete pomirisati i donijela sam vam.
26:46A i kapu sam, a moram probati.
26:48A morate probati.
26:49Da vidimo kako to vama stoji.
26:51Da vidim kakav je liko to bi ja.
26:53Imam veliku tikku.
26:54Ma pravi.
26:55Taj kameru.
26:56Pjevaj mi, pjevaj.
27:00Sokole.
27:02Pjevaj mi, pjevaj, pjevaj.
27:04Bravo. Odlični slijet.
27:06Ništa. Jako mi je drago.
27:08Hvala.
27:09Što sam vas ugostio. Pozdravite puno oba sina.
27:12Nastavite samo tako.
27:15Ostanite tu s nama.
27:16U drugom dijelu emisije imamo Marka Županića,
27:20koji nam dolaze iz Gorskog Kotara, slična je priča.
27:23Prirog je napravila Branka Svajas Ljubičić.
27:25Došao sam iz Novog Zagreba
27:36i živim ovdje sa suprugom Marinom.
27:40Ja sam inače inženjer informatike.
27:43Radim u turističkoj agenciji.
27:46I zbog toga što mi je dovoljan samo internet
27:48da bi mogao bavljati posao,
27:50da je samo supruga tražila posao,
27:52a ja sam mogao doma samo nastaviti raditi.
27:54Selo ima 11-12 stanovnika
27:59i ne znam, nama je ovdje prekrasno.
28:05Moram priznat da to nije bio moj prvi izbor,
28:07jer ja sam sa sela došla u Zagreb
28:09i nekako sam mislila ću u Zagrebu
28:11sve stvoriti, znači posao, karijeru, obitelj.
28:16I Zagreba me otjeralo to što,
28:18sam tim, taj pritisak, stres
28:20i onaj zvuk zatvaranja vrata u stanu
28:22i to je to, vi ste u četiri zida.
28:25U Zagrebu okruženi ste ljudima,
28:27u biti nemate nikakav kontakt.
28:29Znači, u milionskom gradu mi smo u biti bili sami.
28:32Kada smo došli pogledati kuću,
28:34što je isto bilo sasvim slučajno,
28:36smo naletili na nju nakon jednog planinarenja,
28:38kad smo se počeli penjati ovom cestom,
28:41ja sam prvo ugledala ovaj japanski javor
28:43i rekla sam mužu, to je to,
28:44znači, to je znak, to mi je najdraže drvo.
28:47U međuvremenu se on spotaknuo ovdje,
28:49pao, razbio se totalno,
28:52cijelu desnu stranu,
28:54onda on rekao, ovo je moj znak
28:55i to je to, znači, nije bilo više priče.
28:58Kuću više nismo vidjeli,
29:00kasnije smo se čuli sa vlasnicima
29:02i to je čak, kupili smo je.
29:08Imam sina Vendela,
29:09on ima sad trenutno šest godina
29:11i četiri mjeseca.
29:14Kada smo se preselili u Gorski kotar,
29:16on je imao oko tri godine,
29:18malo nešto više.
29:20Moja prva reakcija,
29:22bila sam malo nezadovoljna,
29:25ipak je to moj sin
29:27s kojim sam živjela godinama,
29:30ali to je bila njihova odluka
29:31i roditelji se ne bi smijeli
29:33miješati u ono što oni žele.
29:37Ja sam zapravo mislila da se oni šale,
29:39nisam vjerovala ni govora.
29:41Ne, pogotovo zbog Marka,
29:44zato što on iz Zagreba,
29:46dečko Zagrebaške,
29:47tako da ne, ne, ne.
29:52Malo sam strahovala
29:54za malog Vendela,
29:55moga unuka.
29:56Ja uopće ne gledam,
29:58to je, ne gledam da smo mi nešto
30:00napravili djetetu loše,
30:02nego mislim da smo napravili
30:03pozitivnu stvar.
30:04U Zagrebu imate,
30:06kod nas je bilo jedno 25 djece
30:08na dvije tete.
30:09Ovdje je 12 do 13 djece
30:12također na dvije tete.
30:14Moram priznati da su neke stvari teže.
30:17Ne možete birati među 10 sportova,
30:18imate dva sporta.
30:19Vendel je morao ići
30:21na logopetske vježbe,
30:23bez ikakvih čekanja,
30:24bez problema,
30:25mjesečne termine,
30:26što vjerojatno bismo
30:27u velikim gradovima puno duže čekali.
30:29Isto tako ne znam,
30:30obično vađenje krvi,
30:32tu nema ono redova.
30:34Dođete u 7 je vađenje,
30:35vi ste u 7.02 vani,
30:36i to je to.
30:37Što se tiče našeg stana u Zagrebu,
30:41renovirali smo ga,
30:42stavili smo ga u najam,
30:43znači to nam donosi dio dohodka.
30:46Mi smo jedan prostor
30:47koji je dolje u prizemlju
30:48bio neiskorišten
30:50u rohbavu fazi.
30:52Mi smo ga stavili u funkciju,
30:54od njega smo napravili
30:55mali studio apartmano
30:5640 kvadrata,
30:58koji evo sad drugu godinu
30:59za redom iznajmljujemo.
31:01Uvijek si osiguramo
31:02znači svoje povrće,
31:03krumpir, kapulice,
31:05paradajze, mahune, grašak.
31:10Hej Marco!
31:12Hej Marco!
31:13Hej Marco!
31:13Hej!
31:14Znate vi da je on
31:19postao pravi malkanac?
31:21Jel da?
31:21Da.
31:22Dobio je,
31:23spekuje roštilj na
31:25živoj vatri,
31:27mislim, na drvima.
31:28povrće,
31:29sa pet pomoćnim...
31:30It's amazing how a small
31:31cup of coffee can last
31:32about three hours.
31:35I don't understand that
31:36bit.
31:37Then, yeah,
31:38you guys always talk a lot
31:39more than me.
31:41I don't talk a lot
31:41and you guys can talk
31:43forever, so...
31:46Suprugi ja smo tražili
31:47gdje je negdje lijepo u
31:48prirodi,
31:49gdje nas posjeća
31:50dosta na englesku,
31:51pošto moj suprug je
31:52Britanac.
31:53To smo našli upravo
31:54ovdje,
31:54u goskom kotaru.
31:55na to.
31:57I'm from the UK.
31:58I'm from a little place
31:59called Merfield
32:00in the north of England.
32:02The UK is always
32:03very busy.
32:04It's just work,
32:05work, work.
32:06And a lot of that
32:06was getting on top of
32:08us a bit too much.
32:11On se inače
32:12postruci električar.
32:14Ja sam postruci
32:14arheolog
32:15i radim kao
32:16znanstvene istraživač
32:17na seučilištu
32:18u Ljubljani
32:18koje nije daleko
32:19odavde.
32:20Hvala što pratite kanal.
32:50Hvala što pratite kanal.
33:20Hvala što pratite kanal.
33:50Hvala što pratite kanal.
34:20Hvala što pratite kanal.
34:50Hvala što pratite kanal.
34:52Hvala što pratite kanal.
34:54Nakon studija nastaviti u Zagrebu nije računala da će se opet vratiti na selo.
34:59Tako nekako kako je vrijeme prolazilo, mi smo sve više i više bili zagrijani to da se maknemo iz Zagreba.
35:07Da odete iz Zagreba. I sad, što vas je, da tako kažem, zaboljelo u velikom gradu?
35:13Zagreb je super, ali kao i sve ima i pozitivnih i negativnih strana.
35:22Ono što je ono što je najviše stres, stres, promet, onda i ti postaneš nervozan kad su i drugi oko tebe nervozni.
35:32I recimo razlika je u Zagrebu, to kad se makneš iz Zagreba, onda tek skužiš kad se vratiš.
35:39Ljudi hodaju cestom i svi su u nekim svojim problemima i većina je gleda u pod.
35:44Na selu nije tako.
35:48Je li bila kakva opcija negdje drugdje da odete? Ili ste od početka imali gorski kotar?
35:55Ne, ne, ne, ne, nismo od početka imali gorski kotar. Mi smo prvo gledali samoborsko gorije.
36:01Okolito, znači Zagreba, primarno zbog posla.
36:05Međutim, išli smo planinarit jednom zgodom na špičasti vrh, to je blizu brod Moravica,
36:11deseta kilometara od gdje smo se preselili.
36:15I supruga se sjetila da je vidjela ja noglas tu u Moravicama, odnosno u Petrovićima.
36:20Kuća je jedna, pa ajmo usput pogledat nakon planinarenja i čim smo vidjeli, zaljubili smo se i rekli.
36:26To je to?
36:27To je to.
36:28Od faze kad ste vidjeli kuću do same realizacije, koliko je prošlo?
36:33Dvije i po godine otprilike.
36:37Što ste napravili u te dvije godine da bi pripremili svoj dolazak u Moravice?
36:43Odnosno u selo Petrovići.
36:45Petrovići, da.
36:45Iznad Moravice.
36:46Dosta toga.
36:51Praktički smo sve staro, lamperiju povadili, namještaj, struju, vodu, krov smo mijenjali, dosta je tu bilo posla.
37:06To isto vi radite sami? Vi ste kao i Maja Nikol, sam svoj majstor?
37:10Ne, ovako. Na početku ne. Na početku smo imali majstore za ove stvari koje ne znaš raditi, znači vodu nismo radili sami, struju dijelomično.
37:22Majstor nam je napravio prizemlje i prvi kat, ja sam potkrovlje rješio.
37:26Krov nam je isto majstor zamijenio, a kasnije nakon toga su i nakon korone su cijene svega prošle gore i nama je bilo ovaj, ne možeš više sad, i materijal i majstor, sve je prošlo gore.
37:44Materijal smo kupovali, kasnije smo sve sami radili.
37:47E sada, kako izgleda zaokružiti neku financijsku strukturu cijelog takvog poduhvata?
37:57Mnogi će reći koji ovo gledaju, da, ali ti moraš imati neku nekretninu, vi kažete kupili ste nekretninu, e sad, ne ulazim ja u vaše financije, s kojim novcima?
38:07Koji je to red, veličina, otprilike koliko vas je koštao premješta iz Zagreba u Moravici?
38:12Mi smo imali tu sreću da smo mi u Zagrebu od roditelja imali osiguranu stambeno pitanje.
38:19Tako da je to u startu dobra početna pozicija i s te strane imamo, ajmo reći, taj blagoslov.
38:31Ali kuća nas je koštala 50.000 evra i onda još otprilike toliko za uređenje i okoliša i kuće.
38:40Bilo je dosta posla.
38:42To je bilo prije šest godina, u stvari, kad ste...
38:44Kupili smo je 2.20 u 11. mjesecu, a sa tim, ajmo reći, grubim radovima smo završili 2.22.
38:53Da, dobro, danas su cijene otišle gore, samo da to stavim u kontekst.
38:57Vi i dalje iznajmljujete nekretninu u Zagrebu.
39:00Tako je, da.
39:01I radite, što radite u Moravici, odnosno u Petrovićima?
39:05Isto tako, ta naša početna pozicija uz ovu što smo stambeno bili osigurani je ta da ja nemam potrebu odlaziti na posao.
39:16To je velika stvar.
39:17Supraga je na početku uspjela naći posao u Karlovcu, jedno 60 km putovanja.
39:23Simo je tamo, znači, stotinjak, 120.
39:26A ja sam mogao raditi od doma, meni je samo trebao internet.
39:29Ja radim u putničkoj agenciji kao agen za prodaju turističkih aranžmana.
39:33I znači, to se normalno može iz Petrovića?
39:35Da, samo je potreban internet.
39:38Ljudi koji, parovi koji bi trebali svaki dan oboje odlaziti na posao, to je već malo škakljivije.
39:46Da, baš sam razgovarao s nekim ljudima koji sam također htio da dođu u emisiju pa se nisu odlučili.
39:51Ali isto imaju dobar primjer, isto su iz velikog grada otišli jedno 30 km gdje su puno jeftinije nekretnine.
39:58I svaki dan se vozi supruga na posao u taj veliki grad, normalno gradskim prijevozom ili vozi,
40:06do tih 30 km i tako dalje, kao veli može se.
40:08Prodali smo stan, otprilike, ja mislim, bila cifra za 120.000 eura tu u Zagrebu,
40:18a tamo smo kupili nekretninu za ne znam 50 i onda je nadograđivalo i tako dalje.
40:22I kao, eto, može se.
40:24E sad, kako vama izgleda radni dan? Vi kažete da radite online.
40:29Tako je.
40:30Dijete, ok, dijete ima koliko godina?
40:33Šest godina.
40:34Još ne ide u školu?
40:35Sad će u devetom mjesecu.
40:36Ali ide u vrtiću?
40:37Ide u vrtiću.
40:37E da, kako vama izgleda radni dan i kako to sve organizirate sa suprugom?
40:41Buđen je oko šest ujutro. Jedan od nas dvoje, ovisno kako se dogovorimo,
40:48kako kom je krenulo taj dan, ga odvede u vrtić.
40:54Šest i trideset, između šest i trideset i sedam.
40:57Meni radno vrijeme počinje od devet.
41:00Supruga trenutno ne radi. Ona priprema pravosudni.
41:06Tako da sad ga većinom ona odvede.
41:09Ništa.
41:11Kad završim sa poslom
41:13i bacamo se na poslove oko kuće.
41:17Koji su to poslovi?
41:19Održavanje okoliša.
41:20To je primarno...
41:22Da, to nam je i maja priča.
41:23Prije zime je klasika.
41:25To je ne prije zime, nego već sad se počinju pripremati drva.
41:30Sada planiramo i pčele, pa onda i to.
41:34A jeste li u Zagrebu bili naučeni na takve poslove?
41:37Ili ste to sve tamo otkrili te čari?
41:42Nikad.
41:42Nikad, nikad.
41:43Prvi put kad sam došao u Daruvar, kad me supruga sa njenima išla upoznat,
41:48to se sjećam, trebalo je drva nasijepat.
41:51Rekao, idem ja nasijepat.
41:53Evo me.
41:53Da.
41:54A punica se vjerojatno križala samo da se vrati sa deset prstima.
41:58Aha.
41:59Znači, uči se metodom pokušaja i pogreša.
42:02A nisim, njema druge.
42:03Ili vam pada teško to taj rad oko kuće?
42:06Ne.
42:07Ne, zapravo mi je to super zato što u Zagrebu,
42:13mislim, ti u Zagrebu kad ne radiš, jedino što ti preoste,
42:17ili ćeš otići, recimo, na kavu,
42:19ili ćeš ostati sjetiti za kompjuterom, televizijom ili tako nešto.
42:23Dok nismo imali dijete.
42:25Kad smo dobili dijete, onda odeš s njim u park malo.
42:27Da, nisim.
42:27Sami uzgajate povrće, voće?
42:31Da, sami.
42:32Da, šta imate u povrće?
42:34Krumpir, blitvu, čeri rajčice, korabu, luk, češnjak,
42:43češnjak će biti na jesen ćemo staviti, mahune, zelje, svašta.
42:50Što vam nedostaje, to sam isto i priješnju gošću pitao,
42:54što vam nedostaje od života u velikom gradu?
42:56Evo, ona izdvojila, recimo, koncerte i kazalište,
42:59dakle, kulturu, što vama nedostaje?
43:01Također, odlazak tu i tamo na koncert,
43:04ali to je isto slaženost sa gospođom,
43:06to je više stvar, da samo se moraš malo bolje organizirati.
43:11I to je to.
43:12Ovako, kad si u Zagrebu, ono, nazoveš ajmo u petak van negdje.
43:16A kad si izvan Zagreba, onda moraš malo isplanirati,
43:19ali nije to zapravo problem.
43:21Nije to tako zahtjevno.
43:22E sad, ova stvar što se tiče infrastrukture,
43:26bolnice, odnosno bolnica, dakle, zdravstvene usluge,
43:30vidjeli smo tu da supruga ističe da, recimo,
43:34stvari poput vađanja krvi sad traju puno kraće nego što su nekada.
43:39Da li vam to nedostaje, recimo, tipa, kad se nešto dogodi
43:42ili kad trebate ići na nekakav zahtjevniji pregled?
43:45Evo, konkretno, jutro sam malo ga vodio na vađanje krvi i mokreće
43:50za predaju za upis u školu u Ogulin.
43:53Došli smo u 7.15. i bio je na redu u 7.25.
43:59Znači, troje ljudi je bilo ispred nas.
44:01Nije bilo gužve, nikakvog stresa.
44:04Djeca, pogotovo kad su aktivna, ne mogu baš sjediti i čekati.
44:10Evo, tu nije bilo nikakvih problema.
44:11Druga stvar, recimo, on je trebao ići kod logopeda.
44:15Prije godinu i nešto, u Vrbovskom je došao odmah na red,
44:20dobio nikakvo čekanje, ništa, sve super prošlo, nema sad problema.
44:24Koliko vam je Vrbovska u danju?
44:2510 km, znači, desetak minuta vožnje.
44:28Ja, to je zanimljivo. Kao i Lika i Gorski Kotar, u stvari, izumire.
44:32Odnosno, ljudi se isiljavaju i to je zbilja veliki problem.
44:36Međutim, eto, vi ste odlučili suprotno doći tamo.
44:40Je li to siromašan kraj? Kako ga procjenjujete?
44:45Siromašan, ne bi ja rekao da je siromašan.
44:47To je bogat kraj.
44:50Bogat kraj u smislu, ljudi žele pomoć.
44:53Puni su ljubavi, cijene vas.
44:55Tako da, ja ne bi rekao da je siromašan.
44:59Možda je siromašan po pitanju neke infrastrukture,
45:03ali osnovne...
45:05Što rade ljudi oko vas?
45:07Da li se većinom bave poljoprivredom ili...
45:09Poljoprivredom, šumarstvom, to su, recimo, šumarstvo je glavna grana.
45:15Tamo okolo.
45:15Vidimo da ste upoznali putnike i namjernike koji su ostali.
45:20Tamo ovu hrvatsko-englesku obitnih.
45:23Kako ovo, Marko, mislim da se Marko zove, jel?
45:25Tako je, da.
45:26Kako mu objašnjavate činjenicu da tri sata pijete kao?
45:30Dobro, ja konkretno ne pijem tri sata kao.
45:33Dobro, on je to negdje vidio.
45:34Da li je njegova supruga ili...
45:36Rekao, mislim, jednostavno je takav život.
45:41Manje je stresan.
45:44Privikno će se, brzo će samo priviknuti na to, tako da...
45:48Šta nije dobro?
45:49Isto pitanje.
45:51Koji gošći prošli.
45:52Šta nije dobro tamo?
45:54Šta bi trebalo biti bolje?
45:58Što bi se trebalo pobovišati, recimo?
46:01U smislu, ja vjerujem da bi dosta mladih obitelji
46:06se rado maknuli iz većih gradova.
46:10Samo je potrebno možda malo infrastrukturu
46:12i neko, ajmo reći, logistiku da im bude omogućeno lakše zapošljavanje.
46:19Da, jer, recimo, ženama je teži naći posao nego muškima.
46:25Muški, ako hoćeš raditi fizički posao, ti ćeš ga tamo naći bez problema.
46:29Ali, pretpostavljam da oni stvari kao što su neke tvornice koje bi nešto...
46:34Dobro, ajde, rekli ste drvna industrija, ali više manje, dosta toga je nakon rata.
46:42Otišlo, da, zatvoreno, ali, ne znam, evo, ja se nadam da će se,
46:47recimo sad dolje kod nas u Moravicama se, koliko sam čuo, pokreće jedan stari pogon
46:54od koromosa se uređe, tamo će biti neka distribucija ili proizvodnja,
46:58ne znam sad, točno, za solarne panele.
47:01Tako da...
47:02Da se nešto radi.
47:04Dijete, šest i pol godina, kako mu izgleda život?
47:06Ide u vrtić, rekli ste, u prilogu ima duplo manje djece u grupi nego u Zagrebu.
47:12Da.
47:12Što radi djete preko dana i koliko mu je drugčiji život nego što bi bio tu u Zagrebu?
47:24Kad se vrati iz vrtića, ono, ručak, onda izlazak van, igranje, po želji ili pomaganje
47:31kad treba nam pomoć, ono, u vrtu, donesimo otiku, donesi ovo, donesi ono,
47:36malo i ga i učimo, tako da...
47:39Ima li okolo susjeda, djece, svičnoj dobi?
47:42Ima.
47:44Mali Nikola mu je dvjestutinjak metara u istom selu, iz vrtića, oni su par dana razlike.
47:50Na suprotnom brdu su mu dvojca prijatelja iz vrtića, tako da tu su svi blizu.
47:57Dobro, rano je o tome razmišljati, ali jednog dana kada će krenuti u srednju školu,
48:02gdje može ići u srednju školu?
48:04U Moravice.
48:05A da?
48:05I u osnovnu i u srednju, da.
48:06U osnovnu, ja mislim da će ih biti tako, isto pet, šest, sedam u razredu.
48:13A dolje su dva doma, jedan je ženski, drugi je muški, tamo je srednja škola.
48:19Za strojovođe mislim da su uveli mehatroniku, ekonomski smjer mislim da imaju i...
48:28Ne znam sad točno koji još...
48:30Ne znam, možete li biti ono totalno otvoreni, ali je li bilo situacija da ste u ovih četiri godine onako legli na večer sa suprugom u krevet
48:39i ležeći rekli, pa dobro, gdje smo mi ovo došli?
48:43Ne, suprotno, suprotno.
48:46Dobro smo došli, da smo dobro izabrali.
48:49Nije bilo kriznih situacija nekih?
48:51Ne, ne, ne. Rekao bi da je više bilo kriznih situacija u Zagrebu, ali mislim nije sad to možda povezano sa Zagrebom,
48:56mi bilo više povezano, imaš malu bebu, dobio je temperaturu, 39 nešto trče u bolnicu u 12. noći i to, ali...
49:04Gdje trčeš u, dobro, gdje trčeš kad si u Petrovićima?
49:09Ima hitno u Vrbovskom, ima u Moravicama, doktor, ili biraš, što se tiče neke veće ustane, znači bolnica Ogulin ili Karlovac.
49:19Koliko vam je Ogulin udaljen?
49:2130 km, znači 30 minuta vožnje.
49:23A, to je ništa manje nego što meni treba iz zapadnog dijela grada da dođem eventualno na Rebro, na Rebro mi treba 45 minuta najmanje.
49:33Znate li ljude koji su odustali, opet se vraćam na onu priču da mi ne želimo sad idealizirati život na selu.
49:41Pozvali smo vas koji ste uspjeli, ali znate li možda za ljude koji su pokušali pa nisu uspjeli?
49:46Ne, ne znam.
49:47Mislite li da je to za svakoga?
49:49Ne, nije, nije za svakoga.
49:53Moraš biti svjesan da ćeš se morat nekih stvari odreći, ali opet s druge strane dobivaš dosta.
50:00Tako da, stvar je izbora.
50:04Čega ste se vi odreli?
50:06Pa ja bih rekao tog lagodnijeg života.
50:08Znači, kad završiš sa poslom, nije ti ono, e sad moram ići, ne znam, na cijepa drva, pokosit travu, poštihat vrte, takve stvari.
50:18To sam vas pitao, da, da, da, čega ste se odrekli kad ste došli na selo?
50:26Šta supruga kaže, čega se ona odrekla?
50:29Odlazak na kavu, nakon posla i više onako...
50:35Ali opet s druge strane, mislim, ti kad u Zagrebu nešto trebaš i čokolobavlja, to ti stres.
50:40Čim se uključiš u promet, to je ono, ja bih rekao i, mislim, ružno zvuče, ali to je istina, gubi se puno vremena.
50:47Da, pa ne zvuče ružno, to je činjenica.
50:49E sad, rekli ste da imate neke planove, košnice, koze, što s košnicama, koliko to za sebe ili neki OPG namiravate napraviti ili kako?
51:00Trenutno za sebe, supruga je išla kod susjeda dolje u Moravice na podučavanje, ona će se baviti pčelama, jer to voli.
51:11A sad, da se olakšamo da nema toliko košnje, smo mislili uzeti, idući tijan, valjda, ćemo dvije koze uzeti, pa ćemo vidjeti kako će to ići.
51:22Aha, da bi one popasle.
51:24Pa da, da.
51:25Dobro, imali drugih susjeda koji imaju slične iskustva na taj način?
51:29Pa tamo su, ono, ajmo reći, nema ovako mladih, novih koji su došli, tamo su starosjedioci, a mi imamo u selu, gospođo ima dvije krave, svaki drugi dan odeš po litru svježeg mlijeka.
51:43E, kažete, starosjedioci su tamo, osim ovih ljudi koje smo upoznali. Kako su vas dočekali, starosjedioci?
51:48Jako dobro.
51:49Da?
51:49Da, da, jako dobro. Raširenih ruku, kad god je trebalo pomoć, bili su tu na raspolaganju, da nam posude traktor, da nam posude se pač,
51:58prikolicu za prijevoz drva, da nam pomognu oko svega toga. Prvi put, normalno, da će ti pomoć kad ne znaš raditi sa takvim stvima.
52:06Mislim, kad treba nešto prenijet, stvarno, super.
52:10Vi do daljnjeg namjeravate živjeti tamo, ja sam pitao Maju kao do kraja života, neću ospita, do kraja života, možda je to preambiciozno,
52:20ali do daljnjeg ste tamo, nema načina da se vratite u grad.
52:24Ne, nismo uopće razmišljali da bi se vraćali u grad, a sad ako to nekad dođe, ne znam, kasnim godinama, možda oćemo, možda vidjet ćemo.
52:33I za kraj, što je vama najljepše odlaskom u Petroviće? Što je najljepše što vam se dogodilo?
52:42Slovoda zapravo.
52:43Ista stvarko?
52:45Da, zapravo, mislim, u Zagrebu si ti okružen u svoja četiri zida, čuješ što radi jedan susjed, čuješ što radi drugi susjed,
52:52pa ti kaže žena, štišaj se, kad ti nešto na selu toga nema, na selu si svoj čovjek.
53:00Ako hoćeš iza čva na cijepac i drva, na cijepat ćeš si drvo.
53:04A ako trebaš nešto napraviti, napravit ćeš to.
53:09A ako trebaš srušiti drvo, srušit ćeš drvo.
53:11Nećeš trebat gledat ko u gradu, da li ćeš nekom smetat.
53:15Je li vam ikada dosadno?
53:17Ne.
53:17Ne, ne, ne, ne, to ne postoji.
53:20I sad, prijatelji.
53:22Nužno ste neke prijatelje ovdje ostavili, je li vam oni da ne dostaju?
53:25Rekli ste, došli ste u kraj u kojem žive starosjedioci.
53:28Ne, prijatelji, dosta se često vidjamo.
53:31Dobro, danas je ta tehnologija napravila, pa ono, Skype pozivi i tako dalje.
53:36Ali dosta se često vidjamo.
53:39S tim da, ovaj, mislim da će se to još i povećati.
53:43Jer svi smo tu negdje vršnjaci, mala djeca, pa onda uskladit se nije najlakše.
53:49Ali nekoliko puta godišnje se vidjamo.
53:51Hvala vam lijepa na gostovanju u emisiji i dalje vam želim, kao što su ove četiri godine prošle,
53:59tako da i sljedećih četiri bude uspješno, da napredujete, da kozice sve po pasu.
54:05I šta da vam kažem, pozdravite suprugu, sina, punicu, mamu, sve koje treba.
54:11Hvala vam još jednom što ste došli.
54:14Poštovani gledatelji, bila je ovo priča o dvije obitelji koje su otišle iz grada na selo.
54:20Ponavljam još jednom, ne idealiziramo život na selu, nije svakome jednostavno.
54:24Neki kažu, nervira me pas kad laje ujutru, pa kosilica kad prođe.
54:28Nisu svi za sve, ali mi smo našli ljude koji na selu žive dobro i koji nisu požaljeli što su otišli.
54:35Poštovani gledatelji, bilo je to sve za danas.
54:37Vidimo se za tjedan dana. Do tada, doviđenja.
54:41Hvala vam još jednom što ste došli.