ALEKSANDRU STANKOVIĆU u 1036. emisiji HTV-a 'Nedjeljom u 2' gosti Jurica Galić - Juka iz Splita koji je od navijača i redara postao svjetski putopisac i fotograf i živi svoje snove, i Ivana Svjetličić iz Siska, medicinska sestra i umjetnica, koja je u umjetnosti pronašla utjehu nakon gubitka oca.
Category
🗞
NewsTranscript
00:00Hvala što su mi životinje bolje ljude.
00:30Hvala što su mi životinje bolje.
01:00Ako sam kao djete znao latinske nazive životinja, pratio sazvježdja zvijezda, čitao časopise poput priroda, imao sam nekakav svoj svijet i živio sam nekim snovima, tako da mogu reći da nisam bio ni dobar učenik.
01:15Roditelji su mi se rano rastavili. Živio sam u neću resiromašnoj nego jednoj skromnoj obitelji, ali dobroj i poštenoj radničkoj.
01:24To dijete je jednog dana ipak našlo uzore u tineđerskom dobu, u lokalnoj torcidi, u starijim momcima sa repima, futbalerkama, onim spitfire-icama.
01:42Ja kažem vam, vau, super je pripadati nekom krdu, zaštićen si i mogu reći da me to vrtilo.
01:4910-15 godina sam bio na relaciji i na vijačka tribina gdje sam bio jedan od, nema u torcidi, nije bilo vođa, ali jedan od viđenijih ljudi.
01:58Nemam problem s time, javno to istaknuti, da sam bio član i huliganskih frakcija i znali smo se i potući.
02:08Ne poznam ga, ali ga znam od mladih dana. Svako u ovom gradu ide na utakmice. On je na vrijeme bio aktivan, sudionik svi tih događaja i bit ću iskren, da smo se tada, naši putevi, da su se tad susreli, vjerovatno bi to završilo nekako bloše.
02:23Jednostavno, ja nisam bio taj džir, on je bio.
02:28U to vrijeme, negdje sa 22-23 godine se mlad ženim, iz ljubavi, i dobijam svoje prvo dijete Dina. Trebalo je raditi, trebalo je odgajati dijete, trebalo se boriti i u svoj redovni posao počinje raditi i u noćnom klubu.
02:47I sad imate situaciju da sam i redar u klubu, da sam i vikend navijač na gostovanjima. I sve to guralo do 30 neke godine.
02:54U jednom trenutku, na sistematskom pregledu, zaključujem da imam problem sa zdravljajem.
03:01Sjećam se da je liječnik počeo doslovno pljucati one nalaze, pa kako, sinko, 33 godine.
03:07Imao sam vremena desetak dana u krevetu promisliti o svemu.
03:11Neću reći da sam doživio neku katarzu, nekakav boži znak, jer bi to bilo pretenciozno.
03:18Ja sam jednostavno promislio o životu i rekao sam, želim biti ono dijete koje je sanjarilo da budem istraživač.
03:27Ja sam postavio istraživač.
03:31Radim reportaže dinje svijeta, živim najbolje što mogu i pokušavam biti najbolja verzija sebe.
03:38To je jedna takvoto dogava mazga sa obsesivno-kompulzivnim poremećajem.
03:52Siguran sam da u njegovom genetskom kodu postoji germanske krvi jer kad s njim ste na terenu i kad nešto radite,
03:57ovako ovaj put sam zamišljala onoga frica iz filmova partizanskih koji daje naređenja i tako dalje.
04:03Mi kad krenemo nešto raje, krenemo u sedam, oči su mu ovakve, vampirsni ziluvi se pojave, idemo, idemo.
04:09Jukav ćemo popijenu kao, ako baš moraš, od ćemo.
04:15Tri ispunjene putovnice, četvrta nova, jedna izgubljena.
04:20Mislim da je ovo jedno bogasto.
04:22Ima na verziju kad me neko gleda isključio kroz perspektivu moje čelave glave,
04:28kroz perspektivu mojih tetovaža, koje, by the way, i nisu navijački.
04:32I ovo su portreti, zapravo ljudi koje sam snimao na putu.
04:38Dakle, drevni ti simboli koje pratim.
04:40Imamo tetovažicu, moje čerke koje je nacrtala na papiru, zauvijek smo ti i ja.
04:46Ja sam to odnio majstoru i ona je to napravila i recimo, on mi najdrža tetovaža.
04:49Znam da će biti ljudi koji se neće slagati, sabnom koji će, čao prijateljke je to,
04:56ali vjerujte, on je danas postaje jedan čovik, jedna veličina koju danas treba i tražiti.
05:00I tako danas imate Juricu Galić-Juku, putopisca.
05:05Prije svega bih reka otca, jer ne možete zamisliti ljuba koju on ima prema Dinu i Petri.
05:10Koliko ovom priča o njima, siguran se da njima ne govori to dovoljno koliko priča nama o stalima.
05:16Imate jednog velikog čovjeka.
05:18Svi se mi mijenjamo.
05:20Winston Churchill je rekao, sine, ako nisi promijenio stav i mišljenje o životu, ti nisi ništa promijenio.
05:26Poštovani gledatelji, dobar dan.
05:40Danas u emisiji Nedjeljom u dva imamo dvoje gostiju, ljude koji na neki način žive svoje snove.
05:48Prvi s nama je vidjeli ste u uvodnome prilogu, Jurice Galić-Juka, fotograf.
05:53Dobar dan i dobrodošli.
05:55Dobar dan.
05:56I vama kao i gledateljima želim sretan uskrs.
06:01Danas obilježavamo taj dan.
06:03A vas odmah da pitam na početku, da se naslonimo na ono o čemu ste govorili.
06:10Živite svoje snove, živite snove radoznaloga djeteta.
06:15Radoznalo djete.
06:16To treba čuvati u sebi.
06:19Pa, definitivno.
06:21Ja sam se vratio na te tvorničke postavke.
06:24Tog djeteta koji je ono, koji je iz onih Balaševića i pjesama sanjario života.
06:30Bio loš u školi.
06:31Živio nekakve svoje snove, sanjario ih.
06:34Možda i tada nije mogao ispuniti.
06:36I sanjario ih na onih dječji način.
06:38Trebalo je proći kroz taj vrtlog života da bi se resetirao na te tvorničke postavke i postao to djete.
06:45I mogu sad reći u ovom trenutku da živim najljepše dane svog života.
06:50Niste se snalazili u školi. Zašto?
06:52Pa recimo da me škola baš nije toliko zanimala koliko me zanimalo sanjarenje.
06:57Ja sam kući, nisam se šalio kad sam rekao da sam preparirao životinje.
07:03Jako me biologija zanimala.
07:06Radio nekakve skice, nacrte, skupljao časopise.
07:10Kad bi neko došao zbroda, pa ne znam, zove ime Jugoslavije, nije bilo sad časopisa puno specializiranih.
07:16Ali dođe neko da donese Nation Geographic.
07:18Ja sam gutao to sve i one emisije, opstanak.
07:21O, opstanak. Ko se sjeća?
07:23Tako da sam bio pijen s tim stvarima i maštao sam kako jedno dijete može maštati da postane nekakav Indiana Jones.
07:31Nisam postao Indiana Jones, ali postao sam jedan freelancer, slobodni reporter koji zapravo bez gazda iza sebe ide u kutke svijeta gdje želi sam ići.
07:42Ja izaberen, ne znam, i želim da me neko mjesto pozove.
07:47Ne mogu ja sad odlući, ne znam, za dvije godine ja idem sad u Guatemala.
07:49Hvala, osjetim kaj trenutak da posjeti neko mjesto i zato smatram da su moja putovanja opet zvuči pretenciozno.
07:57Da su na neki način neko poslanje, nekaka untarnji, moj nemir koji me goni naprijed, kako mi mi u Splitu rekli.
08:04Da, ali ovo kad sam vas pitao za školu, to je u stvari zanimljivo, ma nije se ni do danas ništa promijenilo u većini škola.
08:11Možda negdje kod ponekog profesora, odnosno učitelja ili učiteljice jest, ali to je da ne znaju prepoznati u djeci to što imaju.
08:19Ovo što ste vi rekli, mislim, ako vas je zanimala biologija, pa trebalo je uprijeti u to, trebalo je od vas napraviti čovjeka koji će možda otići u laboratoriju, možda danas, sutra, ne znam, studirati molekularnu ili nešto slično.
08:31Međutim, često se dogodi da takva djeca izađu iz centri fugalna sila i ih ne zadrži, odnosno centri petalna.
08:39Tako da, to je to. Kakav ste život živjeli, inače kao djete? Radnička obitelj?
08:44Radnička obitelj, jedan, dajmo reći, srednji stalež, pa ajmo reći da imovinski baš nismo imali previše, ali imao sam dobre roditelje, imao sam ugodne ljude oko sebe, poštene, mali stanči, 40 d. kvadrata na 6, roditelje se rano rastavili,
09:02majka se rano razbolila, otac isto nije bio dobro uzdravlja, raspala se i ona država, sjećam se dana kad smo prvi put zatražili pomoć u karitasa i bilo je svakaki dana i teških,
09:15ali uvijek je bilo onog osmjeha, uvijek je bilo u kući onaj miris topline doma, uvijek su tu bile riječi za utjehu, tako da nisam bio ja zapušten na neko djete koji je tražio ulicu koju vam je hitno trebala,
09:29ne, ja sam imao svu moguću toplinu doma, ali sam bio djete koje je bilo nemirna duha, tako da vjerojatno sam zato završio na tribini,
09:36falilo vam izazova, a pogotovo kad si sanjar, kad si malo drugačiji, split je jedna nezgodna, okrutna sredina,
09:45i kad si malo drugačiji, neću reda da sam postao torcida zato da bi bio odbačen, ali dobro se je bilo prikloniti u nekim tineđerskim danima
09:54i naći zaštitu u nekim starijim likovima koji su ti postali s vremenom i uzori.
09:59Tako da skreneš u jedan vrtlog nekog ludila koji sam posebno, opet ne mora biti loš, nije loša biti posebno navijać ako neko želi biti, zašto ne?
10:07Nije to u konačnici uvijek ni destrukcija, ni nešto negativno.
10:12Međutim, i sami konstatirate, dakle masa vas je u tom trenutku na neki način privlačila jer ste htjeli možda zaštitu,
10:20kao nekog kolektiva koju kao pojedinac koji misli svojom glavom možda niste imali.
10:27E, negdje ste spomenuli, neću ja vas puno pilati o tome, navijaštvo, dakle tuče, niste znali tko je igrao, išli ste na utakmice.
10:38Apsolutno.
10:38Ono što bi vas pitao, pa malo da se onda otresemo nakon toga te mužjačke obsesije, s obzirom da su mužjaci ovdje oni koji razgovaraju, gdje ste najgore batine dobili?
10:51Tukli ste se jeste, ali ko vas je, ko vas je ono, obično svi govore, a mi smo ove, mi smo...
10:57U Zagrebu.
10:58U Zagrebu?
10:58U Zagrebu.
10:59Jel?
11:00Bilo je gostovanja i inozemnih i biljen Hrvatske, ali Zagrebe je za split bio pogotovo onih godina ranih 90. i 2000-tih.
11:10Mi smo išli neorganizirano, splitski, bez neke organizacije, mi smo najpametniji, mi smo najjači, a boysi su uve bili organizirani i boysi su uve bili kao neka vojska, britanskog stila, mi smo Italija, la, la, la.
11:24Tako da možemo reći da bi, ako smo negdje dobili batine, barem moja kipa, to je bio Zagrebu.
11:31U jednom intervju ste rekli da ste u stvari svoje najbolje godina, to su tih 10-15 godina, potrošili na navijanja da ste mogli pametnije.
11:37Što mislite da ste mogli raditi u to doba?
11:40Pa gledajte, da mogu vratiti vrijeme, vjerojatno bi bio ovo što sam sada.
11:45A opet, da nisam bio ono što sam prije, možda ne bi sad bio ovo što sam sada, ili možda se ne bi izvuka, možda ne bi imao tu drčnost da se izvuče iz neke situacije životnih za koje su me izbaždarile te navijačke situacije.
11:59Recimo tijekom građanskih prosvjeda na proljeće 2022. u Sudanu, Sjevernom Sudanu, odnosno Sudanu, je Sjeverni samo epitet koji ne postoji, sam bilo trenutku, ja se zanimam za etnologiju, antropologiju i drevnu povijest.
12:17Snimao sam piramide, 250 piramida ima u Sudanu, za razliku od Egipta gdje ih ima 125 i mene to fasciniralo.
12:25Međutim, nađen se prezanji dan u srcu građanskih nemira pred sam rat u Sudanu i bivan ukićen od strane, možda moraći nekakve para vojske, nisu imali oznake nikakve na sebi.
12:39Bilo to i vojnika i policija, meni su ukitili neki ljudi bez ikakvih oznaka. I sad nađeš se u situaciji da si vezan, da su uperene puške u tebe, da te vode u nepoznatom pravcu, oči su ti prekrivene.
12:51Nema to ko bi rekao da se ne bi uplašio toga, ono, znači, to je strah, jedan koji se ne može opisao riječima.
13:00Međutim, nekim ljudima bi, ne kažem da su navijači sad neki nadljudi, pa se on ne boji ničega, nema to ko se ne bi bojao, ali ta neka ulica dati, taj neki šmektu, neku drčnost koju sam već spomenuo, da se, ja moram reći, budeš malo snalažljiviji ili tako.
13:15Ja sam možda zbog tog nekog iskustva iskoristio situaciju, imam uvijek duple baterije, tako i dupli mobitel i taj mali jedan SOS mobitel sam sakrio, na jedno mjesto koje se iz pristojnosti ne spominje.
13:27I tih 17% baterije, koliko je bilo na njemu, je značilo tu razliku između mog pritvora do ko zna kada i doveze s čovjekom, Ahmedom, sigurnim čovjekom u tih zemljama, ovek morate imati sigurnog čovjeka, koji je garantirao za mene da nisam špiju, nek pogledajte društvene mreže, čovjek se bavi time i time.
13:45Dakle, da rezimiramo, nije svako zlo za zlo.
13:48Vratit ću se još malo unazad. U trenutki, u stvari, kada ste odlučili promijeniti svoj život, život navijača, kada ste odlučili nekim drugim putem krenuti, bili ste u bolničkoj sobi.
14:01I zanimljiva je stvar da smo ovdje imali i prije, pa nema tome puno, prije možda mjeseci pol, svećenika, danas svećenika koji je isto bio u torcidi, isto bolest i tako dalje, međutim, ne, on se izliječio, ozbiljna bolest, on se izliječio, ali posto još gori.
14:17E, kod vas se to nije dogodilo. Vi ste se u 30. nekoj razboljeli, kako, čega i do čega je to dovalo?
14:23To je noć, to je život, to je stres i recimo da fibrilacija atrija, evo i Plenković je nedavno premijer, u jednom danu mi je obavio to sve, sutra je već bio na nekakvim konferencijama, dakle nije to sad nekaka bavka, ali ja sam imao možda teži oblik i mom liječniku Duplančić mislim da je bio,
14:44njeo nije bilo, ja sam narekao 30 i nešto godina možda imao fibrilaciju atrija s toliki intenzitetom. Ja sam se našao, dva put smo me vraćali strujom, pokušali vratiti srčani ritam, nije išlo, pa tura tableta, pa ablacija jednom, drugom, prilikom i vratio sam srčani ritam.
15:02I onda sam odlučio zapravo baciti cigarete, makniti se iz noćnog života, maknuti od sebe neke i kontaminirajuće ljude i situacije i sve.
15:13Može se reći, nakon par mjeseci, čak da sam odbacio i tablete, počeo trenirati, pješačiti, ok, sad sam opet malo nabacio kilograma, puno radim, nisam na terenu, ali brzo se vratim nazad,
15:24odem u džim, pješačim, ja recimo na terenu mogu po 40 kilometara sa opremom od 15 kilograma ići, nikakav problem nije.
15:33Dakle, što se tiče te bolesti, ona mi je dala priliku da se zamislim, nije to nikakva katarza, nikakav boži znak,
15:41nego imao sam vremena ležati na jednom stolu i gledati, upita samog sebe, Juka, jel tebi trebao u životu, jel su li ti novci, ne znam, vrijedni,
15:50da sutra umreš mlad, imaš dvoje djece, sad je već i čerkica došla.
15:54Radili ste kao redar?
15:56Radio sam kao redar, 10 godina intenzivno, možemo reći 15, ako ono povremeno, i od laganih klubova do jako nezgodnih klubova, to je sve stres.
16:07Tako da fibrilacija, atrija zapravo je jedna bolest uzrokovana više stresom, jel je, nego samo nekom mehanikom u vašem tijelu.
16:16Imao sam vremena promisliti, rekao sam, Juka, nećeš tako, bavio sam se već neko vrijeme fotografijom, onda sam baš odlučio i putovao sam već neko vrijeme, ne samo na vijački.
16:27Ona, odeš curom negdje, odeš prijateljima negdje, ali ode je baš bilo, ajmo rusak, ajmo kamera, ajmo fotoaparat, imamo cilj, imamo kartu, sa svrkom i razlogom.
16:37Dakle, od kada sam izašao, bačao te tablete, izašao iz bolničke te priče, postao sam fotoreporter, freelancer i, zahvaljujući to, bolesti sam to što jesam danas.
16:48Zašto fotoaparat? Od kad je to zanimanje za fotoaparat?
16:53Što se tiče fotoaparata, ja stvarno, njegujem ljubav, još od oba analogije prema fotografiji, nikom je u bitelji nije bio nekakav fotograf, čak nismo imali neki ozbiljan fotoaparat dok sam bio djete, siđen se majka imala onaj dioca, onaj dioca, onaj dioj kodak.
17:13Tako je, ali su to bile super uspomene. I ovaj prvi svoj aparat sam čak u navijačku doba kupio, ali onda sam neko vrijeme snimao sjever, snimao sam ekipu, snimali smo jedne druge, snimali smo se na gostovanjima, sve do tamo negdje 2009. 2010. kad nisam skužio možda u Budimpešti, pa daj, nije samo ova ekipa zagrljena tu s pivama, ispred neko puba fotografija, vidi ova katedrala, interesantna ili nešto, i tako se poče rađati ta ljuba.
17:41Tako da sam amaterski bavim fotografijom već neko vrijeme, a od 2012. druge, baš ono, profesionalno. Kad kažem profesionalno, ne znam, smijeli spominjati, oglavnom, pišem i za časopisu 8 godina.
17:53Recite kako, kako financirate ta svoja putovanja?
17:56Da, svoja putovanja financiram isključivo sa svojih deset prstiju, bez veliki sponzora, nema neko nasljedstvo, nema, nisam član nikakve stranke, zločinačke organizacije, i onda ljudi, kod nas su ljudi malo uspleti, onako baš ono, što mi se sviđa,
18:11pitaćete baš ono, u lice, držim predavanje, evo zadnji put, nisu me tad pitali, bilo je dvjestotinjak ljudi u Marulića, u knjižnici Maruliću u Splitu, i onda te ljudi, ono, zna neko iz publike,
18:23a odakle te pare. To je kod nas u Splitu tako, mi smo takvi, i to mi je najdraže pitanje, i ako neko ne postavi to pitanje, ja ga sam postavim sebi.
18:32Upravo zato da nekog pokušam potaknuti da može. Zato i radim u ovoj emisiju danas.
18:38Dakle, napravim tablicu, prodajamo i slika, prodajamo i knjiga, Patreon, to je jedna platforma gdje ljudi plate Euric, 2, 3, koliko hoće,
18:48a nužno vas i ne poznavaju, ali cijene vaš rad, jer gledaju vaš sadržaj na YouTube kanalu, društvenim mrežama.
18:54Imamo od YouTube-a nešto, naplaćujem predavanja, tako da imamo jedno pisanje reportaža već 8 godina, skoro u svakom broju, tako da...
19:06I radite čak i neki posov stalni, svaki drugi tjedan, ako se ne veram, ali to nisu novci za putovanja, nego za obitelj.
19:12Točno, sve ovo što je nabrojeno, ovo ja zovim kreativni fond, koji gura moje ekspedicije, moja putovanja, moju opremu, moju odjeću, sve što mi treba.
19:21Za moju obitelj ide posao u jednoj firmi, gdje, ajmo reći, hvala Bog, radim od kuće, pa i dok sam kući mogu opet nešto na kompiteru radi obrađivati, dakle, full iskoristim svoje vrijeme.
19:34I na tu firmu sam još naslonio paušalni obrt, foto, video, na doprinose, jeli, i ta dva posla guran za plaćanje računa i za svoju obitelj.
19:44Dakle, a ovo drugo, sve što sam nabrojao, to je za putovanje.
19:49A motivi na fotografijama o čemu ovise? O trenutačnom raspoloženju, o tome što vidite ili imate, recimo, afinitet prema portretu ili prema uličnim fotografijama ili prema nečim trećim?
20:02Pa imam afinitet prema portretima, velika strast su mi portreti, volim baš street fotografiju, mogu ja fotografirati i pezaž, mogu ja fotografirati i životinje, sve to je neka reportaža.
20:16Ali uglavnom ono što njegovem to je etnologija, antropologija i drevne civilizacije.
20:22Ali stvarno sam ljubitelj ova portreta, to mi je velika strast i došao sam stvarno do razine da ja ovako ne izgledam baš umjetnički, jeli, da se stvarno mogu približiti svakome i dobiti njegovo povjerenje i slikat mu dušu.
20:36Dakle, neću onoj baki na tržnici platiti da je fotografiran, nagraditi hoću ako ja želim, ali želim, to su ti portreti, to je ta baka koju pričam.
20:46To dakle je baka?
20:46Baka iz Sudana, predgrađe Kartuma, odnosno Omdurman. Ona gleda ples derviša i bila mi interesantna, vidjela je da je snimam, skrivala se pa ono, dobio sam njeno povjerenje.
20:59To je ova baka u kutu?
21:00Tako je, ova ljubi često. I kad sam dobio njeno povjerenje, čak sam nekoliko lažnije fotografija okinuo i tek kad sam dobio povjerenje njene, ona smatra da sam snimio njenu dušu. Čak i njena ruka ova nije namještena, vidite kako izgleda, da prati trendove na Instagramu.
21:16Pa dobro, da, da, da. Je, ova druga, mlađa cura?
21:20To je curaj iz plemena Hamar iz Etiopije, a ovo u ustima što drži udane, to govori ovaj obruć oko vrata, prepoznatljive su po ovoj kose koje su obojane crvenom glinom, a ovo u ustima je mišvak drvo, drevno drvo koje se spominje još u Kuranu, još neki sveti knjigama, koje čisti zube.
21:39A, tako. I u dućanima, ne smijem se reklamirati, kojima se čak prodaje kao higijensko sredstvo u Evropi danas. Što bi vi u spletu rekli štikadenti. Štikadenti, da. Mi u Zagrebu drugčije. I ova...
21:53Ovi dobri barba, ovi dobri barba. A, to je barba, dobro. Ovi dobri barba je ubio najmanje 20 ljudi, to je lovac na glave, iz sjeverno-indijskog plemena Konjak, koji njihova praksa je zabranjena, Konjak ne veze s Konjakom, nego je to njihovo ime,
22:09Njihova praksa je zabranjena 60-ih, zadnje ubojstvo se dogodilo ritualno, kada otkidaju glave, 79-te, ja sam napravio intervju s jednim od njih. Kada bi se tetovirali, to znači da su ubili ljude, ako imaju nekoliko glavica, te glavice znači koliko su ljudi ubili. Jedna glavica, mjedena ili drvena, znači jedan, dva, duplo, trije, puno, četiri, ne pita. Ova ima četiri.
22:35Ova fotka na vašoj duksi je, evo sad ćemo vidjeti i tu na videozidu.
22:42Back to the past.
22:44To je nešto svježe, relativno.
22:47To je iz sjećnja 2024. godine. Osjetio sam da je jaka, osjetio sam da ima potencijala.
22:54Inače, zaista ne smatram da je neko vrijedi ko fotograf ako šalje na natječaje.
22:57Poznajem puno bolje fotografije od sebe, koje nikad nisu poslali na natječaje niti jednu fotografiju.
23:04Međutim, osjetio sam da imam nešto i poslao sam je na gotovo sve svjetske natječaje.
23:10Osvojila je 24 svjetske nagrade, neke domaće, salonske.
23:16To je isto sudan.
23:16Ovo je južni sudan, ono je bio sjeverni, ovo je južni sudan i ovo je pleme, odnosno etnička skupina naroda mundari,
23:24koji su poznati po uzgoju ovi krava sa velikim rogovima.
23:27To je sorta ankole i njihovi su rogovi stvarno, ono metar, metar i nešto.
23:32Ovo što sad rade, rade svaki dan, zadnji par tisuća godina.
23:36Oni su nomadi, oni pale gnjoj tih krava, a taj gnjoj stvara jednu magičnu fotografsku kulisu
23:43u kombinaciji sa zalazećim suncem, tako da je tvori ovu boju.
23:47On je to pale iz prostog razloga da se zaštite od komaraca,
23:50međutim, meni je ovo došlo bogom danu.
23:52Da, da, da.
23:53Posjetio sam krv i poslao sam i stvarno, završila je i The Guardian u nešnom geografiku,
24:00u svih hrvatskih medijima.
24:01Kako živjeti ljudi?
24:03Pa žive, za razliku od nas, poprlisno nasmijan.
24:08Stano?
24:09Da, to često čujemo, da.
24:10Viđam ljude kod nas u shopping centrima, ovdje kod zombi, napučeno na usta.
24:18Da generaliziram, ne pričam samo o ženama.
24:20Zamirnuti smo, da.
24:21Pričam i o muškima, svi su u nekom svom filmu napucani, ovo, ono.
24:25I sretni smo samo u trenutku da provlačimo onu karticu, tako imam taj osjećaj.
24:28Ovi nemaju ništa, ali su nasmiješeni, onostop.
24:31Ja.
24:32Žive teško, ali imaju hrane.
24:35stradaju često od banalnih bolesti, tipa malarije, žutice, zbog nečega, zbog čega ne bi trebali i uglavnom ne dožive duboku starost.
24:46Ali mislim da ono što žive, kratko da žive sretnije neg mi.
24:51Mislim da bi, prostite, mislim da završim samo misl, da bi mi trebali možda malo sporije,
24:58a one bi trebali malo bolje, ipak što se tiče medicinske skrbi i toga.
25:02Negdje da se nađem u sredini.
25:05Koja je zemlja od onih koji ste obišli, koja vam je lijepa ili čini se dobra za život?
25:11Dobra za život?
25:12Da.
25:13Pa po tom pitanju sam lokal patriot, ono.
25:15E ja?
25:15Baš bi voleo živjeti i ostati, živjeti i umrijeti u Hrvatskoj, ono.
25:21Ako mogu da se niko ne uvrijedi na sjeveru, malo dole bliže mora,
25:24negdje u potezu između Makarske i Šibenika, tu negdje.
25:29To je to.
25:29Ako može, uspletu, je li da ostane.
25:32Sud je lijepo, ali se stvarno drži na one sudje, pođi, kući, dođi.
25:36Lijepo mi je u Tajlandu, lijepo mi je u Srednjoj Americi, lijepo mi je sugdje,
25:43ali nekako, kodam je i more ljepše miriše kod nas,
25:46ovdje, to je opet ta nostalgija, opet ne može biti objektivan nekome...
25:50Htio sam vas pitati, kako ste s društvenim mrežama i objavljivanjem po društvenim mrežama?
25:55Danas smo svidoci da mnogi putopisci koji odu da su nepristano,
26:00dakle, na dnevnoj razini oni su online i sve što naprave, to se vidi u tom trenutku.
26:05Kako vi to radite? Jeste li na TikToku, jeste li na Instagramu, gdje objavljujete?
26:10Ne ima ništa protiv influencera, ne ima ništa protiv modernih digitalnih nomada,
26:16apsolutno, ja ne želim objavljivati trenutno, želim absorbirati, želim doći sebi
26:23i kad sve to saberem, podijeli s drugima.
26:29Možda će neke ljude razočarati, ali ja uopće ne radim zbog drugih, ne zbog sebe.
26:33Ja zaista radim ono što vjerujem, ali nesebično i besplatno dijelim s drugima
26:37na društvenim mrežama, moj sadržaj je besplata tu i što se tiče društvenih mreža,
26:43možemo reći da sam njegovim, inače moj rad njegov je old school priču,
26:48volim papir, volim pisanje, volim fotografiju, volim video i volim duži format,
26:53volim horizontalni format, ne volim vertikalni.
26:56Provao sam s TikTok formatom, ali samo da navućem ekipu na YouTube,
27:03da možda milenici i generacija Z skuže da nešto ima zanimljivo na moju YouTube.
27:08Imamo tu predivna videa od 20-ak minuta i onda bi njima napravio video u 30 sekundi,
27:14ako želite više, dođite vamo. I šta mislite što se dogodilo?
27:18Ova kratka forma imala je po 8 milijuna pregleda, a ovi se ostali na 1.002 pregleda.
27:25To jednostavno ne prolaze danas.
27:26Da, zanimljiva stvar.
27:28Ili tema sadržaja. Bila je jedna scena gdje se penje u Etiopiji na samostan Abuna Jemata.
27:38Rijetki su tu bili, ne kažem da se jedine, ali rijetki.
27:40Ono, apsolutno jedna televizijska priča, tišću, dva, tri, možda sad narasla na 5.000 pregleda
27:46nakon godinu dana. Snimi Čevapena, Bašćarši, milijon pregleda.
27:51Da ne kažem neku političku temu sad snimi, Blajborg, Kosovo, Polje, nešto 100 milijuna pogleda.
27:57Za sam kraj, što su vam izazovi dalje?
28:01Rekli ste i sami da vam je teško sad odredi za dve godine ću ići tamo i tamo.
28:04Ali evo, nešto što je, ne znam, što je Žil Vern istražio, a vi niste.
28:09Pričam sad na pamet, ali trudim se ono djete u vama naći i dalje.
28:14Pa, to djete pokušava biti realno, evo, pokušat ću biti koncizan.
28:18Mislim da smo mi, generacija, koja je za svog života doživila najveće promjenu povijesti čovečanstva.
28:25Iz zalanog doba, od digitalnog, iz komunističkog, demokratski, iz, ne znam, to što smo danas od hladnog rata do...
28:35Do hladnog rata.
28:36Do hladnog rata, doslovno, i odnosno te, recimo, izazova umjetne inteligencije.
28:44Ja ne znam, stvarno, za dvije godine sve će se brže mijenjati stvari, ja stvarno ne znam gdje ću bi sutra,
28:50ali stvarno sam prestar da se ulizujem nekakvim novim generacijama.
28:54Ja bi old school odgurao ovo do kraja i onda se isključi sa svih društvenih mreža,
28:58uzeš neki par kokica, ovaca, nečega i pisat neke mimoare, knjigice i vrati se majci zemlje i to je to.
29:07Ja zanimljiv teksti, pre neki dan imao Jurice Pavićić koji je rekao, ja sam 60-godišnjak, molim da neko mene zaštiti.
29:13Ja ne vidim dobro kao i većina ljudi koji imaju 60 godina, a sve nam se traži da radimo na mobitelu.
29:20Sve, kao od akreditacije za filmski festival do plaćanja računa.
29:25Pa ne mogu, neki mene neko zaštiti.
29:26Je, došla smo neka nova.
29:29U svakom slučaju, hvala vam što ste bili u nedjeljem Udavaja.
29:34Drago mi je da sam vas ugostio i siguran sam da će se i dalje čuti za vas,
29:39jer koliko vidim, priča vas drži, zdravi jeste, samo naprijed.
29:43Čulo, ne čulo, ja samo želim biti od dijete dalje i hvala vama što ste me pozvali.
29:48Idemo dalje.
29:49Nema problema, a još jednom hvala lijepa.
29:50A sada idemo pogledati prilog Maje Sever o našoj sljedećoj gošći koja će nam pričati,
29:55a što će nam pričati. Pa vidjet ćete kad pogledate prilog.
29:58Vidimo se.
30:00Ujutro kad se probudim, skuham si kavicu, pozdravim moje biljke, prošetam mog srećka.
30:07I onda srećke cija sjednem u moje tele.
30:09Ja si pustim muziku i krenem stvarat.
30:20Moje ime je Ivana Svjetličić. Ja sam rođena u Sisku i zapravo živim na relaciji Zagreb-Sisak.
30:29Pa po zanimanju sam medicinska sestra sa desetogodišnjim iskustvom u kolima hitne pomoći,
30:34ali moj put je umjetnost i ja zapravo idem u smjeru toga da umjetnost postane moj first job.
30:45Ona je trenutno na sanitetskom prijevozu gdje mi imamo priliku sa ljudima pričati,
30:51ljude ohrabriti, ljude utješiti.
30:55Pa jedan osmijeh im pokloniti i mislim da u ovom trenutku na ovom poslu ona daje najbolje od sve.
31:00Ivana je predraga osoba koja pršti super energijom.
31:06Ljude koji su bolesni, čim im neko dođe koji je redar i veseo, svakako da drugče reagiraju,
31:12nego kad dođe neko koji je nekakav uštogljen i nije baš preljubezan.
31:19Moje osobno mišljenje je kao kolega i kao prijatelj prije svega da ona ovaj posao radi kvalitetno
31:25i da jednostavno i ovaj posao daje određenu notu tim njezinim slikama što se tiče i emocija i svega drugoga.
31:36Koliko je meni poznato ona je krenula od nekakvog tečaja,
31:40ali je očito našla smisao u tome i želju da se iskaže kroz te boje koje su definitivno vesele, vedre, kao što je i ona.
31:49Ja u tom trenutku sam mislila da je to samo neki njen hobi, hir koji će proći kroz par mjeseci,
31:57ali ono što me demantiralo je bilo kad je rekla da je dogala poziv iz jedne galerije u Njujorku da izlažu svoje radove.
32:07Dobrodošli u mojih par kvadrata umjetničkog rada u kojem stvaram, živim i sanjam.
32:13Ona je bila ona ženska koju kad dođeš na neko mjesto ne znaš ju, ali ona cijela soba gleda u nju.
32:21U mladosti je to bilo onak pre dobra stvar da imaš takvog prijatelja jer nikad ti nije dosadno.
32:27Znači idemo po gradu, rolanje, bicikl, trčanje, idemo na kavu, idemo na slavelet.
32:32Znači doslovno pun raspored samo zato što imaš tu jednu vrendicu koja je stalno negdje.
32:38Tako i dan danas, znači nju se ne može uhvatiti.
32:41Doslovno kuma sam joj, ali doslovno se znamo ne vidjet po dva, tri, četiri tjedna jer ne stigne žena, ima sto opeza.
32:55Ja sam prije par godina doživjela veliku tragediju u mom životu.
33:00Preminuo mi je otac, s kojeg sam bila jako vezana, a moj otac je također bio umjetnik.
33:06I nakon te tragedije ja sam shvatila da je umjetnost jedini način na koji ja mogu kompenzirati bolu i napraviti nešto zbog čev će moj tata biti ponosan.
33:17Zapravo sam preko umjetnosti shvatila da se povezujem sa tatom.
33:22Svaki uspjeh, uspjeh je dokaz tati, hej nešto radim, da postanem velik čovjek, bez obzira da što te tu nema, ja te osjećam kao podršku.
33:35Oto je to.
33:36Nisam očekivao da ćeći umjetnost jer nisam znala za tu njenu stranu, ona je u mojoj glavi joj bila atletičarka i sportašica.
33:51Ali zapravo kad shvatim koliko je bila svuda i svestrana još u mladosti i sve je mogla raditi, sve je znala raditi i možda je zapravo sve što ona je išlo iz toga što je umjetnička duša.
34:03U svakom slučaju, u njeru koja imala pet izložbe.
34:12Ja uživam u svakom njenom uspjehu i stvarno mi je to super i ona mene redovito izvještava o tome i to mi je jako drago jer ja sam nju prihvatila kao kćer, a ona mene nadam se kao mamu.
34:26Evo, tako da mislim da ljepši odnos ne postoji.
34:29Evo nas u drugom dijelu emisije, jedan repić, vidite tu koji se vrte bok, stari.
34:45Jedan srećko koji je došao k meni i s nama je Ivana Svjetličić koja je također došla k meni u emisiju.
34:54Vidjeli smo uvodno šta i kako, dobro dan i dobro došli.
34:57Hvala vam lijepo što ste me pozvali.
34:59Srećke se je Miran Pesek.
35:01Je, je, srećko je super peso.
35:03Voljela bi iskoristiti ovdje priliku da kažem da je srećko mene pratio pet kilometara.
35:08I onda je ušao u kafiću, legno kraj mene i zapravo ja sam osjetila da je to pas koji me pronašao.
35:16I tako sam ga domila i nazvala srećko.
35:18E, a ko vas je još, odnosno što vas je još u životu pronašlo, pričamo u emisiji.
35:23Ali da vas prvo pita, medicinska sestra, kada je bila smjena?
35:26Pa, jučer, jutarnju sam radila, jučer, da, tako da sam imala dovoljno vremena da se odmorim.
35:32Kakve su smjene u hitnoj? Kako je to organizirano?
35:35Pa, u principu imamo različite smjene. Imamo dnevne smjene, noćne smjene i imamo osmosatno radno vrijeme.
35:43Unazad godinu i pol ja sam odlučila preći na djelatnost u mom zavodu, a to je sanitarski prijevoz.
35:52I većinom radim osmosatne smjene.
35:54U principu, sedam godina sam radila čistu medicinu, čistu hitnu pomoć, isprećavam se.
36:00Ali, obzirom na to da mi je poprilično krenulo umjetnosti, shvatila sam da me moj primarni posao, hitna pomoć i dinamičnost samog posla, jako crpi.
36:14I onda sam se odlučila za djelatnost sanitarskog prijevoza, koji je također odgovoran posao, ali je više baziran na empatiji prema pacijentu.
36:24To me zanima. Kako se ljudi prema vama ponašaju? Znate zašto vas to pitan?
36:27Mi, novinari, smo valjda toliko indoktrinirani lošim vijestima da samo gledam one vijesti gdje u posljednje vrijeme čujem da pacijenti napadaju svoje...
36:38Ljude koji im dođu pomoći, jeste vi imali nekih loših iskustava ili kako reagiraju ljudi kada im dođete?
36:43Pa, iskreno, ja vam ne pamtim loše iskustva. Jednostavno to potisnem i gledam na to da ako je bilo nekih incidenata,
36:52vjerovatno postoji ta strana priče koja je tu osobu, odnosno pacijenta potaknula da krene s tim negativnim emocijama.
36:59Ali, recimo, ja jako volim svoje pacijente, recimo u toj djelatnosti sanitetskog prijevoza.
37:06Često vozimo pacijenta na hemodializum i jako volim te bakice i dedeke moje.
37:13Tako da, u principu jako me uveseljava u mojoj smijeni kad izmamim osmijeh starijoj osobi
37:21koja je možda usamljena, nema mogućnosti izlaska, možda je nepokretna, pa razumijete,
37:28nema mogućnost tolike komunikacije sa ljudima kao ljudi koji su pokretni.
37:34I onda mi kao medicinski djelatnici kad dođemo na određenu adresu i kad se malo pošalimo s njima,
37:41to te zapravo jako obuzme i taj osjećaj je predivan kad znaš da si nekomu ljepšao dan samo
37:48zato što si se pojavio i rekao neku ljepo riječ.
37:51Evo, vi ste meni u ljepšali dan jer ste doveli ovog poslika.
37:53On je djelo terapeutski, kad nekoga maziš onda se malo oskuliraš i mislim da je upravo tako,
38:01za razliku od te službe koja je stresna.
38:03Koji su dobra, a koje su loše strane rade u hitnoj službi?
38:06Pa ja bih rekla da su loše strane recimo taj smijenski rad.
38:14Dakle, jako je teško dovesti bioritam u normalu,
38:19jer ti konstantno u različito vrijeme odlaziš na spavanje,
38:24nemaš kontinuitet sna i mene je to počelo jako crpiti
38:29i zato sam odlučila otići na osmosatno radno vrijeme.
38:33Jako sam sretna kad na večer u isto vrijeme legnem spavati
38:36i u principu sam jako produktivna sutradan kad imam konstantni taj noćni san,
38:41što ti nemaš kad radiš smijenski rad, odnosno noćni smjene.
38:44Ovdje smo u prilogu vidjeli, prijateljica za vas kaže,
38:47kao različiti interesi.
38:49Prije sam mislila da će biti neka sportašica,
38:52nego da će se baviti smikarstvom.
38:53Da spomenemo i sport, kakav?
38:56Pa zapravo kroz cijelu moju osnovnu i srednju školu
39:02i taj početak dvadesetih trenirala sam atletiku.
39:06Zapravo sam bila atletu čarka na 800 metara osam godina
39:13i onda sam trenirala srednje pruge i prešla sam na polu maratone.
39:21Tako da ja mogu se pohvaliti da imam 42 zlatne medalje i tri pehara
39:25i moja mama se kašogor se uvijek s time hvale.
39:29Pa evo sad da to spomenem da im bude srce na mjestu.
39:32Pa dobro, to je vjerojatno jedan veliki dježivac.
39:33Nije otislo, zaborav.
39:35Da, dobro, vjerojatno vas je to i nekim stvarima taj sport naučio
39:39koje su vam poslije bile korisni.
39:41Majku spomenjete, evo spomenut ćemo i oca.
39:45Tragičan događaj, odnosno smrt vašeg tata.
39:47U stvari bila na neki način okidač da vi promijenite svoj život.
39:52Pa sad ispričajte kako i zašto.
39:55Pa da, evo, stvarno htjela bi naglasiti da sam jako sretna i zahvalna
40:00zato što sam odrasla u prekrasnoj obitelji.
40:04Jako sam povezana sa majkom.
40:06Također sam bila tako povezana i sa tatom.
40:10Zapravo, svi koji su poznali mog tatu kažu da sam ja mali Miro.
40:15I, u principu, moj otac se razbolio, dobio karcinom.
40:19I, brzo se sve odvjelo i, u principu, preminuo je.
40:26U tom periodu ja sam bila jako izgubljena i konstantno sam potiskivala tu bolu.
40:33Moj tater bio je profesor i umjetnik.
40:35On je više bio baziran na pisanju.
40:38Izdao je par knjiga, ali u mladosti je puno slikao.
40:40I, ja sam jednostavno našla odgovor u sebi da je moj put ka iscijeljenju
40:48i tome da se povežem s tatom, makar nije ovdje u fizičkom obliku,
40:55kroz umjetnost.
40:56I tako sam zapravo došla do ideje da upišem tečaj slikarstva.
41:00To je bio tečaj olovke na koji sam došla i jako mi je bila dosadna ta olovka.
41:05Ja sam samo htjela boje, evo kao što vi ste pa učiti.
41:08Uvijek sam šarena sa bojama.
41:09To je najviše i po tenisi samo vidio.
41:11I noktima.
41:15Taj tečaj sam ja zapravo pohađala dva mjeseca,
41:18jer mi kad smo krenuli na tehniku ulje na platnu,
41:21ja sam se tu jako oslobodila sa bojama.
41:24I moj mentor mi je rekao, Ivana, previč mi zabavljaš učenike.
41:29Ja tebi nisam potreban, ti si rođeni umjetnik.
41:32Molim te, ovdje kupi platnu i kreni slikat,
41:34stvarno ne trebaš dolaziti na tečaj.
41:36Dobro.
41:36Ja sam ostala u čudo, ali mislim,
41:39taj moj mentor je zaista umjetnik koji je završio školu u Londonu.
41:45I osjećala sam da njegove riječi imaju težinu.
41:48Poslušala sam ga, kupila platno,
41:50otišla doma, naslikala sliku kroz recimo neki period
41:54i objavila je na fejsu.
41:56I tu sam dobila jako puno pozitivnih reakcija
42:00i podrške od mojih prijatelja i poznanika.
42:05I tako mi se nedugo nakon tog javio jedan brašni par iz Mihena
42:08da su zainteresirani za kupnju moje slike.
42:11obzirom na to da mi je ta slika bila jako posebna,
42:16sam stavila jako veliku cijenu.
42:20I oni su rekli, nema problema, mi želimo tvoje dijelo
42:22i doći ćemo po tu sliku.
42:24I došli su, kupili su tu sliku.
42:26I onak nisam mogla vjerovat.
42:27Imam iza sebe četiri umjetnička dijela koja sam napravila
42:30i već sam sad uspjela prodati sliku po takoj cijeni.
42:34Možda ovo stvarno ide u nekom ozbiljnom smjeru.
42:38I to ljeto 2021. bila sam sa frendicama na moru
42:43i one su mi dali jako velike potice.
42:45Rekli su Ivana, daj ne bi biti luda,
42:47napravi taj Instagram samo sa slikama koje stvaraš.
42:53I daj, ono, izazovi sudbinu i vidi šta će se dogoditi.
42:56I ja inače nisam baš fan društvenih mreža,
42:59imam sve profile i društvene mreža,
43:02ali pokušavam biti u realnom svijetu,
43:05ne u tom virtualnom, tako da ne provodim puno vremena
43:08na društvenim mrežama.
43:11I u tom periodu kad sam napravila Instagram,
43:15ja sam bila jako aktivna i zaista sam dobila
43:17fuh, jako velik broj pratitelja.
43:20I počele su me pratiti galerije.
43:22Tako sam ja počela pratiti galerije.
43:24I u prvo mjesecu, 2022.
43:27dolazi mi poziv preko Instagrama.
43:30Dovršite, dovršite.
43:32Od Wonder Place Gallery, galerije Smej Hetena,
43:35da su jako zainteresirani za moj rad,
43:38da već neko vrijeme prate moje stvaralaštvo
43:41preko mog Instagram profila.
43:43I da li bih htjela izložiti moje slike
43:46na grupnoj izložbi Key of Dreams,
43:48u njihovoj galeriji, u Ožiku 2022.
43:50Znači, galerija iz Njivrka Smej Hetena.
43:53Ja gledam poruku i ne mogu vjerovat.
43:56I sad neću ja nikom to javljati,
43:58jer sam mislila da je, znate, neki virus, nešto.
44:00Ja odem, progooglam.
44:01Da li postoji uopće?
44:02Da li vidim, postoji galerija.
44:05Recite mi, koliko je vremena prošla
44:06od kad ste naslikali prvu sliku
44:08do tog javljanja?
44:09Godinu i par mjeseci.
44:14Da, godinu i par mjeseci.
44:15Je li neko već prije zamijetio
44:17vaš slikarski talent?
44:19Evo, ovdje sam sa bivšim kostom
44:21također razgovarao o školi,
44:23o tome kako se ne primjećuju
44:25baš veliki talenti kod ljudi.
44:26Je li neko zamijetio vaš talent?
44:28Pa, u osnovnoj školi,
44:29sjećam se, imali smo lektiru ružno pače.
44:34Nadam se da mi to moja profesorica,
44:36ako sad ovo gleda, neće zamjeriti.
44:37Ali naslikala sam ružno pače,
44:40lavu dove i sve.
44:42I nije mi vjerovala da sam naslikala tu sliku.
44:45Baš mi je to ostalo kao djete tu zapamčeno
44:48i ja sam morala opet naslikati
44:49istu sliku koju nisam uspjela.
44:51Ali recimo tu sam kao djete
44:54već vidjela da imam neke predispozicije.
44:57Sa tatom sam znala često tako slikat,
44:59posebno kad je ovo uskršno vrijeme,
45:02onda kad je velika subota,
45:04kad bojamo jaja.
45:05mama i seka su uvijek bile ono za te neke praktične stvari,
45:09ono, oparbaće jaja, onda tata i ja crtamo po jajima, jel?
45:14Da, da, da.
45:15Zanimljiva je stvar ovoj prije nego što nastavite
45:17s pričom o tome kako je dalje izgledao vaš put u slikarstvu,
45:22da i kolegicu tu jednu imam na HRT-u koja je isto
45:26nakon godine i godine rada na HRT-u kad su djeca malo poodrasla
45:29počela se baviti slikarstvo i jako lijepo ova je slika.
45:33Ja nisam stručnjak, ali to drugi kažu koji se razumiju u to
45:37i vidim da je to trenutačno puno veći izazov
45:41nego godine i godine koja je se bavila nekim drugim poslom.
45:45Što se vama događa nakon poziva u Sjedinjene države?
45:48Idete li tamo kako?
45:49E ovako, u tom periodu kad sam ja dobila poziv za tu izložbu
45:54ja sam bila u fazi da dižem kredit i kupujem stan
45:57idem se riješiti stambeno pitanje uz pomoć obitelji, posebno mame.
46:03Ja u tom trenutku osjećam ne, to ja ne želim napraviti
46:08ja moram dići krediti da odem u Ameriku i izrealiziram tu izložbu
46:12i zove mama u imenu mama govori Ivana jesi ti luda, naši smo i stan i sve
46:17znači nemoj to raditi, imaš tri slike u životu, ali ti znaš koliko riskiraš.
46:21Ja sam rekla, ne mama, ja idem sad u to definitivno, glavom bez obzira
46:28želim napraviti to da kroz 10-15 godina kupim tri stana od Keša
46:34jer ću se sad zakopati u kredite, možda će biti teško i izazovno
46:39ali ja osjećam da radim pravu stvar i idem dići taj kredit i idem u Ameriku.
46:44Ovo je, i ja vam već razmišljam malo na način brustvnih meneža,
46:48ovo je za Rilse, do 30 sekundi kako je odustala od kredita za stan
46:54i kredit uložila za odlazak u Sjedinjenje države.
46:57Odlazite u Sjedinjenje države?
46:58Tako je, i prije tog mog odlaska u grupi Hrvati u Njurku objavila sam objavu
47:04da imam izložbu i zamolila sam Hrvate koji su možda slobodni taj dan
47:08da me dođu podržati. I došlo ih je desetak, prekrasni ljudi
47:12i oni su mi, evo, malo obitelji u Njurku, ću ćete ostatak priča kroz razgovor.
47:17I u principu najviše sam se zbližila sa brašnim parom Krasnić
47:22i njima sam zapravo na povjerenje ostavila slike na čuvanje.
47:27Aha, vi ste iz Hrvatske donjeli svoje slike u SED.
47:30Tako je. Tu bi voljela spomenut gospodina Darka Klobučara
47:34koji mi se u tom startu kada sam planirala put i odlazak u Njurk javio
47:41jer je vidio moju objavu na Face-u.
47:45I to je posebna priča između mene i tog gospodina
47:47jer je on izgubio kćer, a ja oca.
47:51I on je zapravo u tom periodu kada je meni treba otac da mi da vjetar u leđa
47:57da mi pomogne oko tih nekih logističkih stvari jer trebalo je organizirati.
48:02I sam transport, slika i sve ostalo.
48:05Imala sam kredit i novce, ali to je bilo jako kompleksno
48:09sve iskomunicirati i organizirati plus moj posao.
48:13i to je skoče Darko koji mi je zaista jako puno pomogao.
48:17Dobro Darko, hvala, hvala lijepa Darko.
48:19Da, i u principu obitelj Krasnić, oni su mi čuvali sliku
48:23ja sam se vratila u Hrvatsku i tu sam shvatila
48:26ok, idući korak je taj da se ja moram vratiti u Njurk
48:30jer sam ostavila strancima, naši su ljudi
48:35ali ja sam ostavila nepoznatim ljudima moje slike
48:38ja se moram vratiti u Ameriku.
48:40Vjerovala sam u dobrotu ljudi
48:42i ja sam njima na povjerenje ostavila slike
48:44bez ikakvog ugora i ličeg
48:46i oni su meni poslali popis galerija
48:49ja sam se javljala na natječaje
48:52za nadolazeće izložbe
48:53u tom periodu života sam studirala
48:57polagala vozački, radila 12-satne smjene
49:00svakodnevno slala mailove
49:03ispavala 3 sata dnevno, ali isplatila se
49:05jer sam nakon mjeseci pol dobila mail od Bive Gallery
49:10da je moj rad Kolorita izabrano 60 najboljih od 10 tisuća prijava
49:14za godišnju izložbu u toj galeriji u Bruklinu
49:18ok, bliže se ljeto, malo je radnika u Hitnoj
49:24ja ne mogu dati otkaz, ja moram uzeti neplaćeni dopust
49:28i dolazim kod mog ravne tijela Rašića
49:31ja velim doktore, znam da nema radnika
49:35ali molim vas, meni je ovo prilika života, ja moram otići u Ameriku
49:39znači ja ću staviti sve, otići u solo s dva kofera
49:42ali ja moram to napraviti i stvoriti si prilike za budućnost
49:46i sjećam se kako mi je rekao, Ivana kakav bi ja čovjek bio da vam kažem ne
49:50gdje treba potpisati i potpiše
49:53ok, to sam rješila
49:54dižem još malo kredita, rentom stan preko interneta
49:59znam jedan bračni par
50:00imam turističku vizu što je odmah u startu mogućnost pronalaska posla puno teža
50:06i pakiram dva kofera
50:09znači moja obitelj je šokirana
50:11koliko god me pozna i opet su šokirani
50:14odlazite u SAD, ja vas malo ubrzavam
50:17ili imamo još četiri minute do kraja
50:18brzo je proteklo, vidite
50:19radite tamo ta tri mjeseca
50:23tako je, radim tamo, bila sam dadilja
50:26radila sam kao konobar u restoranu
50:29u kojem sam igrom slučaja opoznala čovjeka
50:33koji je imao art space blizu tog restorana
50:36i kak je bio stalni gost, tako smo ušli u komunikaciju
50:39onda sam mu pokazala moje radove preko fotki
50:42i mi je rekao, pa li ti imaš kakve radove tu u New Yorku
50:45ja kažem imam tri, evo, u rentarnom stanu
50:48i mi je rekao, pa li imaš menadžera
50:49ja sam rekla, nemam
50:50i on kaže, ok, dođi na sastanak sutra
50:52i tako smo mi ušli u suradnju
50:55i u principu ove godine u desetom mjesecu
51:00moj menadžer Blairim
51:01ja i jedan gospodin investitor
51:04otvaramo galeriju na Likeri Streetu
51:06na Manhattanu
51:07a nakon tog susrta s njim
51:10sam dogovorila samostalnu izložbu
51:12sa gospođom Julie Kim
51:14Little Field Gallery
51:16da sam se zbunjela, oprostite
51:18Little Field Gallery
51:20koja se održala u devetom mjesecu
51:232023-e
51:25ta galerija postoji 16 godina
51:27i također je Julie vidjela
51:29u meni priliku
51:30i dala mi je da besplatno imam
51:33svoju izložbu mjesec dana u Ameriji
51:36bili ste i u Španjolskoj
51:37imali ste izložbu
51:37što ste to donijeli?
51:38evo ovako
51:39to je kravata
51:40sa vizualom moje slike
51:43Awakened
51:44i to je novi projekt u koji ulazim
51:47sa muzejem kravata
51:49uz kravate
51:51što je sad novi proizvod
51:52imam također u prodej moje kišobrane šarene
51:55magnetiće, grafike i ostalo
51:58ja bih voljela jako staviti kravat
52:01ali ne znam ju zavezati
52:02ili mi je gospod Stanković možda znate
52:04ja se nadam u zadnje vreme
52:06ne nosim kravate
52:07ali znam vezati
52:08dok vežem kravatu
52:09mogu vas pitati ono što će mi svi zamjeriti
52:11što vas nisam pitao
52:12a to je koliko koštaju
52:14voše slike
52:14ali sad vi mi nećete vjerojatno reći
52:16izravu čljeno
52:17ali otprilike
52:18koliko se kreću
52:19okvirno cijene
52:21za slike koje radite
52:22ok
52:22cijene mojih radova
52:25svih su dostupni
52:26na mom web shopu
52:27ali rekla bih da se
52:29evo
52:30koji je to red
52:30vjeličina
52:31okvirno
52:32pa recimo
52:33od
52:334,5 tisuća eura
52:35do 7 tisuća eura
52:37po slici
52:40na hrvatskom tržištu
52:42a na američkom tržištu
52:44su cijene
52:45od 10 do 15 tisuća dolara
52:46po slici
52:48mislite li vi da ćete
52:49evo
52:50uspio sam nešto napraviti
52:51ovaj
52:52mali je
52:54a pora je
52:55dobro ste
52:56super ste
52:57ovaj
52:58mislite li vi da ćete
53:00uz takvu prodaju
53:02uskoro
53:03se moći potpuno
53:05samostaliti
53:05pa gledajte
53:06zadnja moja izložba
53:07u New Yorku je bila
53:08uz Picassove
53:09slika u jednoj jako poznatoj galeriji
53:11nakon tog mi je zaista
53:12prodaja krenula
53:13fantastično
53:14i jako sam zahvalna na tome
53:16obzirom na to
53:18da stalno ulažem
53:20i ostalo
53:22još sam na poslu
53:24medicinske sestre
53:25ali nadam se da
53:26će uskoro
53:27biti samumjetnost
53:28moj posao
53:29a djeca koja
53:31odnosno ljudi koji žive svoje
53:32dječačke
53:33odnosno
53:34djevojačke snove
53:35danas su na gošću
53:36među njima i vi
53:37za kraj neka poruka
53:38pa ja bi nešto prigodno rekla
53:41pošto je danas uskrs
53:43voljela bi citirati
53:44našeg
53:45papu
53:47i Ivana Pavla II
53:48koji je rekao
53:50mladi
53:51uzmite život
53:52u svoje ruke
53:53i napravite
53:54remek dijela od njega
53:55tako da
53:56svima želim
53:56sretan i blagoslovljen
53:58uskrs
53:58svima koji ga slave
53:59i ja vama
54:01također
54:01na početku sam zaželio
54:02svim gledateljima
54:03hvala vam
54:04lijepo što ste došli
54:05u emisiju
54:07uspjeh daljnji u karijeri
54:08želim
54:08ali s obzirom
54:09koliko radite
54:10ne znam kom je tu
54:11mater imac mi je rekao
54:12pa veli
54:13da bilo koji posao
54:14u životu radiš
54:15a da ga radiš
54:1512 do 14 sati
54:17uspjećeš
54:17s obzirom da ste
54:18teški redoholičar
54:20na najboljem ste
54:21putu
54:22hvala vam
54:22poštovani gledatelji
54:24bilo je to sve za danas
54:25vidimo se za tijedan dana
54:27do tada
54:27doviđenja
54:28Hvala vam