• 10 months ago
Srbija, 5. travnja 1941, dan prije nacističkog bombardiranja Beograda. U uvodu dva Cigana pjevaju kako bi željela da je „cijeli život samo san“ i onda odlaze u selo gdje se nalazi autobusna postaja. Na neuglednoj postaji, koja više izgleda kao dvorište jedne farme, se nalaze: budući pjevač šlagera (bez sluha), ugledni gospodin Brka, tuberkulozni bolesnik, ratni veteran i nespretni lovac koji čekaju na autobus koji bi ih trebao odvesti do Beograda, a svatko od njih ima neodložne i važne razloge za taj put. Autobus, sa dodatnom opremom kao što je odjeljak za svinje i peć na drva, se konačno pojavi, te putnici ulaze. Vozač je pomalo retardirani Miško koji sa svojim ocem kondukterom čini firmu Krstić. No, iako Krstić zahtijeva stegu i red ("Kome se žuri nek ide peške!"), i sam ih se povremeno ne drži; skrene s puta kako bi na jednoj farmi kupio dvije manje svinje, izbaci lovca zbog opaljenja njegove sačmarice, a na drugoj stanici pokupi upravo vjenčani par.

Pjevač se zaljubi u mladu suprugu koja čezne za bijegom iz provincije, dok je mladoženja tek golobradi mladić. Autobus naiđe na vojnu barikadu pa mora nastaviti put preko polja jednog starca koji ultimativno zahtijeva da mu plate "prelaz preko oranja". Krstići to odbiju ("Eee, to neće moći!"), a ovaj pozove svoju 'djecu' (četvorica dvometraša) koji im probuše gumu, te ih prisile na plaćanje. Dok se mijenja guma, putnici ostanu neko vrijeme na sprovodu, a kada stignu do klimavog mosta odluče ponovno promijeniti rutu (s mosta je spao Brka koji je sve uvjeravao da je siguran, ali je kasnije izronio iz rijeke). Pojavi se i vojska koja unovači Miška uprkos očevu protivljenju. Nakon zakuske i noći provedene na otvorenom Krstić senior preuzima upravljač i kada autobus konačno ujutro stigne u Beograd, putnici nepravedno optuže dvojicu Cigana za krađu novčanika ratnog veterana (ne znajući da ga je sam izgubio). Upravo tada Nijemci bombardiraju grad, bomba padne u neposrednoj blizini autobusa i svi pogibaju osim